Prva je fotka razlog zbog kojeg sam već par puta pokušao pokrenuti inicijativu za zaštitom viške i komiške pogace, odnosno jela pod zajedničkim izvornim imenom „pogaca ol slone ribe“ (čak sam osnovao i FB grupu pod tim imenom: https://www.Facebook.com/groups/233694227005736). No dobre volje s Visa nije bilo, iako sam im ponudio da ću sve sam organizirati i da mi treba samo njihov službeni zahtjev prema EU, dobre volje nije bilo.
I dok su Leskovčani uspjeli zaštititi svoj leskovački roštilj tako da se ne smije tako nazivati ako neki licencirani roštilj-majstor iz Leskovca nije „postavio posao“, dok su Prekomorci zaštitili svoju prekmursku gibanicu do zadnjeg detalja, dok su Talijani napravili brand iz pizze napoletane gdje je bitan i smjer nanošenja umaka na pizzu, mi dopuštamo ovakvo prostituiranje ovog božanskog jela koje vuče korijene još iz doba Antike.
I zato se ne treba čuditi da ne samo stranci nego i domaći, pa čak i pojedini poznati chefovi pogacu ol slone ribe nazivaju pitom, pizzom… i još svakako.
I ne, ovo nije (ne)djelo onog majstora pod imenom Lešo, ova se sramota pod imenom “viška pogača“ nudi u Noelu, jedinom zagrebačkom restoranu s Michelinovom zvjezdicom.
Na drugoj je fotki originalna pogaca.
Iskreno se nadam da će nova lokalna samouprava ipak imati više sluha za ovu moju akciju za koju sam uvijek spreman!
Gubitak autohtonih, izvornih jela je jedan od koraka ka gubitku nacionalnog identiteta!