Tako su se nekad u Zagrebu zvale kobase koje su nakon toga dobile naziv pečenice, da bi s pojavom forsirane upotrebe grila u Hrvata dobile vrlo originalan naziv roštiljke, jedna su od najvažnijih komponenti svakog božićnog sajma ili skijaških odmora u Austriji. Bez njih nema ni susreta a ni roštiljanja s prijatelja…pečenice su postale član velike globalne roštilj-familije.
Bilo što da roštiljali uvijek se progura i još po nekoliko pečenica! Koje obično ostanu jer su trbušine već okrugle i napete poput ratničkog bubnja, pa si ju onda onakvu hladnu i pomalo drvenu na silu uguravaš oralno. Pa ne znaš tko će koga prije pojesti.
Između velikog broja svih mogućih boja, oblika i modela kobasičarske proizvodnje, prednjače upravo pečenice, odnosno kako se u njemačkom govornom području zovu Bratwurst (Brat´(n)=peći, Wurst=kobasica).
Zanimljivo je da to nije u potpunosti točno.
Originalno ime je BRATLWURST. Bratl je stari njemački naziv za mesnatu smjesu sa začinima kojom se puni crijevo u svoj konačni oblik – kobasicu! Ista može biti ravna, u obliku kiflice a može i sa spojenim krajevima pa se u tom slučaju nazivala BRATLKRANZ (kobasičji vijenac).
No, kako već rekoh, gubitkom jednog slova (L) nastao je Bratwurst, odnosno pečenica…
Vrlo važan savjet:
Prije nego ih stavite na roštilj, stavite ih u sous-vide, 60/1. Tako dobivate jednu potpuno novu dimenziju okusa.
Savjet još važniji od vrlo važnog savjeta:
Sve kobasice i hrenovke (bez obzira idu li na roštilj ili tavu, ili ne) prvo skuhajte. Temperatura ne smije biti veća od već spomenutih 60 stupnjeva. Na taj način dobivate pojačan okus te sačuvate lijep oblik bez pucanja..