Slikovnost: Oskar Davičo
Srbijanski Zakon o kulturno nasljeđu donesen oko Božića prošle godine izazvao je u nas spore, ali usložene osude u rasponu od Ministrice do Hrvatskog PENA. Svi papagajski ponavljaju istu rečenicu: “Odredbe u zakonu po kojima dubrovačka književnost jednako pripada i srpskoj i hrvatskoj kulturi neutemeljene su i neprihvatljive, kao i stalno posezanje za hrvatskom kulturnom baštinom i prostorom”.
A, nitko od njih da se pozove na činjenicu da je već davno takvo posezanje bilo osuđivano i sa srpske strane. Naravno, kako bi znali da su osude dolazile od eminentnih srbijanskih književnika.
Oskar Davičo u zagrebačkom Vjesniku 14. veljače 1968:
“U poslednje vreme na dva načina u svoj svojoj virulenciji javili su se nekritički odnosi prema prošlosti. Mislim na diskusiju koja se vodila o dubrovačkoj literaturi”. ….
“Jedna kultura kakva je naša, srpska, bila je u izvesnoj meri početkom ovog veka vrlo ekspanzionistička i taj se ekspanzionizam manifestovao da je počeo da svojata čak i literature koje nisu srpske, cele literature kakva je dubrovačka.”
Službena Hrvatska, naravno, na Davičovu osudu srpskog “ekspanzionizma” ne bi se ni pozvala naprosto zato jer je bio komunist.
radio gornji grad 
