
Slaviti, znači izražavati se u svojoj suštini
Iako je istina posvuda oko nas teško ju je naći
Iako treba hrabrosti da se istina izgovori nikome ne padne ni dlaka s glave, osim zviždačima Snowdenu, Assangeu, Manning
Iako je sve više antifašista sve je manje antikapitalista
Iako su budale protiv nasilja i barbarstva nikad nisu protiv vlasništva
Iako pisati znači „nekome pisati“, nekome tko će s time nešto moći učiniti, Pisci i dalje pišu onima koji plate, a ne čine ništa
Jedino su pjesnici pjesnički zgroženi svime što vide ali, i dalje pišu loše pjesme i, gube sve bitke
Pjesnici tuguju nad slabostima društva, viču svoje općenite zahtjeve nekom svijetu prepunom prijatelja bezazlenih ljudi
Pjesnicima je istina samo ono što lijepo zvuči, iako baš svatko može jasno uočiti svu podlost takvog načina mišljenja
Gledajte, mišljenje je danas na zlu glasu
Danas je „ne znati ništa“ superiorno onom „znati barem nešto“, pitanje je: za koga ne znaš ništa?
Mišljenje nasmijava buržoaziju jer je nisko i komično i, jer je korisno poniženima
Mišljenje je rad uzvišene ozbiljnosti od kojeg nema kruha
Neprijatelj buržoazije je avangarda, ona uništava jezik buržoazije ali ne i njen ustroj, ona govori napuštenom ali ne i otuđenom čovjeku – ona govori vječnom čovjeku – ni građaninu ni proleteru
Malograđanin je saveznik i prijatelj buržuja
Malograđanin je otpadak ocvale buržoaske kulture, njihov savez određen je idejom jednog usavršivog svijeta koji proizvodi nepromjenjivo čovječanstvo sa stalno obnovljivim identitetom
Prelazak sa malograđanske stvarnosti na ideologiju buržuja prijelaz je sa anti-physisa na pseudo-physis
Mit nastaje iz prirodne slike zaborava stvorenosti stvari
Mit je depolitizirani govor kojim svijet ne mijenjamo nego ga činimo vječno istim samome sebi
Pisanje je uvijek osuda na smrt
Revolucionarno pisanje utopijski je san jezika
Sličnost strukturalistički stvorenog svijeta sa stvarnim svijetom djelo je raspoređivanja i preslagivanja u simulakrumu homo significijansa
Kritika je mišljenje koje bi htjelo biti pisanje na način prirode koja bi htjela biti duh ali da se ne ponaša kao duh
Čitanje stavlja ideologiju pod kontrolu, čitanje je organizirana odbojnost prema umjetnoj inteligenciji
Čitanje je produktivna nesvjesnost, privremeno odricanje od uživljavanja u ono što se zbiva iza zbivanja
Dug je i vijugav put čitača i ekscentričan kao kretanje figure konja u šahu
Nema tu tople juhe, nema voljene kćeri i sina, nema tu sretnog smijeha udarnika
Na svakom koraku je riječ kojoj treba uzeti mjeru
I kad pisac stane čitači ne smiju stati, jer su mu prethodili
Čitanje je obred kojim se uz pomoć jeze udaljavamo od samih sebe da bi pravda postala strast, a borba javno dobro
Čitanje je slavlje kojim se izražavamo u svojoj suštini