Na današnji dan (28. siječnja) prije četiri desetljeća snimljena je ova fotografija.

Kao brucoš, s netom proslavljenim 20-im rođendanom moj prvi odlazak u „svijet“ (ako dotadašnje odlaske u Trst i Veneciju preskočim, jer su mi te destinacije bile takorekuć na „dohvat ruke“) bio je na mitski festival stripa u francuski gradić Angouleme, za čije sam postojanje prvi put čuo iz knjige “Čudesni svijet stripa” Ervina Rustemagića.

Pridružio sam se Cirilu Galeu i Ivi Antiću iz Ljubljane, podijelili smo troškove puta. Nekih 1400 km je bila udaljenost, peripetija na putu je bilo, ali stigli smo… i evo fotke koja je snimljena odmah prvog dana „Angoulemea ’83.“ rano ujutro ispred šatora koji je bio glavno mjesto festivalskih događanja.

Tu su bili smješteni izdavači, tu se prodavali stripove, tu su crtači i scenaristi ispisivali kupcima svoje posvete, „sretnicima“ bi crtači ponešto i nacrtali… U šatoru su se održavale i promocije, a bile su postavljene i neke izložbe.

Nekako smo uspjeli „ishoditi“ festivalsku iskaznicu (propusnicu), koja nam je omogućila protočnost, da svugdje možemo ući.

Mojim suputnicima to nije bio prvi boravak u Angoulemeu, tu je i razlika u godinama i iskustvu, ali meni je sve na festivalu bilo novo, zanimljivo, mistično, pa i veličanstveno.

Koliko se stripova izdaje u Francuskoj (i Belgiji), koliko je velika bila posjeta festivalu, redovi koji su se stvarali pred štandovima, gužve na promocijama…

Cijene albuma neću komentirati (?!), da ne spominjem da na dodjelu nagrada niti „igla“ više nije mogla upasti…

Jean Claude Forest je dobio Grand prix za „Barbarellu“.

Tada sam prvi put čuo za „RanXeroxa“, koji je dobio nagradu kritike.

Osim francuskog i engleskog, u Angoulemeu su se mogli čuti i drugi jezici…

Ta tri dana nikoga nismo susreli iz Jugoslavije, što je meni bilo čudno. Tek s godinama sam shvatio da izdavači (Dečje novine, Forum, Vjesnik, Dnevnik, Politika…) zapravo nisu odlazili na strip-festivale, nego da su nove stripove za svoja izdanja kupovali uglavnom u Frankfurtu i u Bologni ili u direktnim kontaktima sa stranim partnerima.

Inače, tog posljednjeg vikenda siječnja (28. – 30.) prije 40 godina, tradicija koja se održala do danas, Angoulem je slavio svoju „desetgodišnjicu“, pa je dosta toga na festivalu bilo vezano za tu obljetnicu. I izložba i veliki temat u katalogu.

Izložbe su među ostalim imali i Will Eisner i Paul Gillon, koji je godinu ranije dobio Grand prix.

Imao sam dogovor s redakcijom „Starta“ da napišem reportažu iz Angoulemeu; što sam i napravio (6-7 kartica); ali dame i gospoda s 12 kata Vjesnikova nebodera nisu uspjeli nabaviti agencijske fotografije kojim bi popratili tekst. (Ono što smo mi fotografirali nije odgovaralo standardima „Starta“). Barem sam takvo objašnjenje dobio od Mladena Plešea.

Na sreću, taj, kao i gotovo sve ostale tekstove koje sam u 80-ima tipkao na pisaćoj mašini pisao sam s „indigo papirom“, pa je ostao sačuvan. I jednom ću ga objaviti…

Uza sve ostalo, po povratku iz Angoulemea kući postalo mi je jasno da je i strip nešto što je jako važno, što je jako dobro, nešto što izaziva veliku pažnju …

I da moje pisanje o stripu ima smisla…