Smrt je diva s cigaršpicom

Smrt je diva s cigaršpicom,
ovijena dimom svog histaminskog glamoura.
I put do nje popločan je krvavim koljenima,
glavama što vise sa začaranih kula
i njišu se na povjetarcu otočkog groblja,
sred mirte, lavande i ružmarina.
Koketa u bijelom,
djeva u prozirnosti svog ugasnuća,
tetura rumenom kaduljom
olujnih demonskih kučki.
O, kako žitke rane
koraljno cvrče
Poput usnulog kunića
na Neptunovim prstenovima
nesretno zaljubljenih nimfeta,
ringešpilski titravih konfeta.
Povijaju se, celuloidne djevojčure,
trbušnim plesom hobotnice,
sipko uzdahtale
Pred škljocavim bljeskovima
Vampirskih fotoaparata –
žvačući staniol,
pljujući srebro tajne
ugruvane u prtljažnik
Nikaragvanskih otmičara –
stenju u jezeru
Razgolićene zvjerinjom pohotom reptilskog oka,
Mutnog od lažljivih kapilara
što porječjima
Šire lepru i promrzle harlekine,
sakate sačme i ponor različaka
u prastarom dubu oljuštene ljubovce:
podbuhlim očima ona zvjera
Iz sinjeg zelenila
svoje ogljivičene kože,
Hrapava i pošumljena strahom;
Neumoljivost mahovine steže joj suhu put
U korozivnom kavezu
od milijun godova
Žilave žvale obujmljuju nijemi vrisak
krabulja larvi i crvi
mravinja joj voštanim
Platnom kože –
ali kad zora razriješi svoje
Hidraste pipke,
Bijela sirutka smrti
prokulja fontanom
Mango-krvi,
pljeskave u užarenoj blistavosti
Baklji nad orgijom
Našminkanim kostura