
Danas (4. svibnja) se navršilo točno 99 godina od rođenja Nenad Brixyja, prevoditelja „Alana Forda“ i urednika „Plavog vjesnika“ u njegovom „zlatnom“ razdoblju, kada je imao najveću nakladu i kada su svoja nezaboravna ostvarenja u tom listu objavljivali Maurović, Radilović, Dovniković, Beker, Delač, Neugebauer, Reisinger, strip-reprezentacija europskog ranga.
No, podsjećam Brixy je i veliko i važno ime ne samo ovdašnjeg novinarstva, nego i hrvatske književnosti – šifre „Timothy Tatcher“, krimići, pisanje za kazalište i televiziju.
Pisao je scenarije i za stripove, primjerice za „Svemirka“ Vlade Delača.
Rođen je u Varaždinskim Toplicama 1924., novinarsku karijeru započinje kao 21-godišnjak u „Varaždinskim vjestima“, od 1947. do 1954. radio je u riječkom „Novom listu“, da bi se nakon toga profesionalno vezao za Zagreb i za novinsku kuću „Vjesnik“. Prije nego što je 1960. postavljen za urednika „Plavog vjesnika“, radio je u više redakcija. Do umirovljenja (1973) uređivao je više popularnih, roto i strip-izdanja kuće „Vjesnik“, uključujući i enciklopedijsku reviju „Sve oko nas“.
Zaslužan je za objavljivanje „Alan Forda“ na hrvatskom jeziku, a njegovi prijevodi učinili su ga „besmrtnikom“, a sam strip najpopularnijim stranim stripom svih vremena u Hrvatskoj i Jugoslaviji, popularnijim i od „Rip Kirbya“, „Asterixa“ ili „Princa Valianta“.
Godine 1983. od strane ljubljanskog društva „Klub devete umetnosti“ za svoj doprinos na polju stripa Nenad Brixy je dobio nagradu „Andrija“ (nazvanu po Andriji Mauroviću).
Preminuo je 17. kolovoza 1984, a stjecajem okolnosti njegov vjerojatno posljednji tekst „Tko to tamo crta u Plavcu?“ napisan je na moj poticaj – za monografiju „Hrvatski poslijeratni strip“, koja je iz tiska izašla dva mjeseca kasnije.
.
Na fotografiji su Brixy i Maurović, a ista je nastala 22.12.1976. na otvaranju umjetnikove izložbe stripa u Galeriji Nova.