“Čitam jutros u Večernjem da je u New Yorku u 102. godini umrla Françoise Gilot, slikarica, muza i partnerica Pabla Picassa. Prošlo je više od dvadeset godina kako sam čitala njenu autobiografiju “Moj život s Picassom”, i ne mogu se sjetiti detalja, ali se sjećam da mi je priča bila mučna. U vrijeme kad su postali par Gilot je imala 22 godine, a Picasso 62, bio je dakle punih 40 godina stariji od nje. Kad mu je, deset godina kasnije, zgađena njegovim aferama, dominacijom i egocentričnim ispadima rekla da će ga napustiti, Picasso je odgovorio: “Nijedna žena ne ostavlja muškarca poput mene”. Grdno se prevario, Gilot je pokupila zajedničku djecu, sina i kćer, i otišla, za razliku od drugih njegovih žena i ljubavnica, koje su bile ostavljane, izluđivane i ponižavane, a dvije su počinile samoubojstvo.
Nakon odlaska, podmukli, osvetoljubivi Picasso pokušao ju je na sve moguće načine diskreditirati, onemogućiti joj pristup važnim galerijama, i spriječiti je da objavi knjigu o njihovom zajedničkom životu. No, Gilot se oslobodila, i bez Picassa proživjela jedan dobar i uspješan život: nastavila je slikati i izlagati, preselila je u New York, udala se. Danas se njena djela nalaze u zbirkama najvažnijih svjetskih muzeja, odlikovana je ordenom Legije časti, i njena je priča, priča o ponosnoj i hrabroj ženi, koja je živjela dosljedno, ostvarila svoj dar, i postala puno više od Picassove ljubavnice, ili, kako bi se ljepše reklo muze.
Sasvim je drugačija priča Dore Maar, darovite fotografkinje i jedne od najvažnijih žena europske avangarde, koju je Picasso doslovno prisiljavao da se odrekne fotografije i posveti slikanju. Nakon sedam zajedničkih godina i traumatičnog razlaza, za Doru je tvrdio da je oduvijek bila potpuno luda. Nikad se nije oporavila od prekida s njim, i u dobi od 36 godina, okrenula se vjeri, postala sumnjičava i zatvorena provevši ostatak života u osami svog pariškog stana i nikom, pa ni prijateljima nije dopuštala pristup svojim fotografskim radovima. Koga zanima više, a ima dobar želudac, preporučam knjigu DORA MAAR BIOGRAFIJA – Zatočenica pogleda (autor Alicia Dujovne Ortiz).
Ne znam zbog čega sam nakon Françoise Gilot spomenula Doru Maar, kad se radi o dvije potpuno različite osobnosti. Obje umjetnički nadarene, u sjeni egocentričnog, dominantnog partnera. Jedna ga se oslobodila i nastavila živjeti i stvarati, a druga je ostatak života proživjela u autodestrukciji, samoći i negiranju vlastitog dara. Pojma nemam može li se iz toga izvući kakva poduka, volim misliti da može, jer volim vjerovati u snagu, a ne u slabost, u život, a ne životarenje, u zdravu ljubav a ne u bolesnu opsesiju. A moguće je i da griješim, možda je ovo priča o našim predodređenostima, zadanostima pa time i sudbinama. U svakom slučaju, koliku mi mučninu stvara poniženje i mazohizam Dore Maar, toliko me Françoise Gilot nadahnjuje, jer je pokazala da je puno više od onog svog ženskog dijela koji je čini nečijom ljubavnicom, pokazala je da je žena koja stvara, i koja se ne boji.”
.
Fotka: Robert Capa “Picasso i Francoise Gillot”
radio gornji grad 
