Piše: Veljko Krulčić

.

U svom posljednjem desetljeću postojanja jugoslavenska kinematografija iznjedrila je i dva scenarista, koji su bili istinske filmske “zvijezde” – Dušana Kovačevića i Abdulaha Sidrana. Za njih dvoje su se tih 80-ih (pa i kasnije) redatelji i producenti jednostavno “otimali”.

Abdulah Sidran (1944) je uspio “preko noći”. Već sa prvim scenarijem za veliki ekran “Sjećaš li se, Dolly Bel” je zabljesnuo, a sa drugim “Otac na službenom putu” je pak trijumfirao.

Kasnije će, osim za Emira Kusturicu, pisati scenarije za Slobodana Praljka, Ademira Kenovića, Benjamina Filipovića, pa i za Danka Stefanovića,  Arsenijevića.

Kad sam već spomenuo Praljka (“Povratak Katarine Kožul”), podsjećam da je Sidran za njega napisao svoj prvi igrani scenarij – za televizijski film “Jegulje putuju u Sargaško more”, produkcija TV Sarajevo, 1979.

Svjedok sam kako je dupkom puna Arena frenetičnim pljeskom popratila predstavljanje Abdulaha Sidrana na pozornici!

.