Što znači to da “ne znaš što imaš dok to ne izgubiš”? Znači, zapravo, da nešto što si imao u životu nisi pravo vidio ni cijenio, nisi to uzimao ni ozbiljno, ni odgovorno, ni obzirno, ni zahvalno – nego površno, bez razmišljanja, “zdravo za gotovo”. Dakle, to nisi istinski ni “imao”, nego si samo brljavio. A kad ostaneš bez toga, kreneš cmizdriti, sebe sažalijevati, praviti od sebe žrtvu, i pritom tražiš suosjećanje i odobravanje drugih – što onda dobiješ papagajskim ponavljanjem šuplje tvrdnje o spoznaji koja dolazi tek s gubitkom nečega.

Ali ne, ti nisi spoznao da si pogriješio, jer nisi mislio, bio ozbiljan i odgovoran. Ti ni sad ne znaš što je doista to što si izgubio – nego si samo nesretan što to više nemaš! I kao dijete koje ostane bez igračke kreneš plakati, jer ti bi natrag svoju igračku. A ako ju ponovo dobiješ, ili dobiješ neku novu, opet nećeš znati što imaš dok to imaš, nego tek kad to izgubiš. (Sreća što uvijek imaš priručnu “narodnu mudrost” kao ispričnicu za svaku prošlu i buduću pogrešku) .

Ne znati što imaš dok to ne izgubiš samo je potvrda ne-svjesnog, ne-ozbiljnog, ne-odgovornog, ne-poštujućeg i ne-zahvalnog, ukratko: glupavog, odnosa prema onome koga/što nam život daje (ujedno i prema sebi samom). I umjesto da se gubitnik zapita zašto je nešto/nekoga “izgubio”, zašto prije nije znao što ima, on svoju glupavost prikriva, zamatajući je u patetičnu “narodnu mudrost” i lažno prosvjetljenje (koje objavljuje važnim glasom i izrazom lica, uz uzdah što sugerira kako je, eto, život “težak”, “gorak” i “okrutan”). Pritom se prvotna glupavost udvostručuje, i uz to obogaćuje licemjerjem.

Inače, ta fraza i njene varijante: “ne znaš što je sreća/ljubav/zdravlje dok to ne izgubiš” (i slična “istina”: “ne znaš što je dobro ako ne znaš što je zlo”) dolaze iz istog misaonog konteksta kao i priče o prvobitnom grijehu i gubitku raja, ali to je već druga, šira tema za razmišljanje.

Svakako, prije nego što spremno i uznosito posežemo za “narodnim mudrostima”, valjalo bi malo razmisliti, barem da ne utabavamo glupost kao “tradicionalnu vrijednost”.