Božica Jelušić: O festivalu Škure

382448888_10219747969128393_834160737772062071_n

Festival Škure – Šibenske književne ure. “Teška ljeta” iz Podravine do Dalmacije, od Barnagora do Kuće Arsena Dedića.

.

.Festival ŠKURE prošao je, djelomično u suncu, djelomično pod rafalnom paljbom kiše, kaplje velike kao šišule, koje sam prvi put u životu kušala. Lijepe su fasade, škure i prozori, pločice i palme, mirisi iz kužina, brancin i salata na tanjuru, zeleni čaj i kava s prijateljima, razgovori u Kući Arsena Dedića. Najljepša je ljubaznost svih domaćina, spremnost da odmah “uskoče” na svaku potrebu, što čini da se osjećate doma, i stvara dobar osjećaj kako poezija otvara neka bitna, zabravljena vrata u ljudskoj duši i prirodi. Za mene, odličan završetak “Teških ljeta”, napajanje na vrelu razgovora (hvala Živani!) i koristan povratak u “domaće gnijezdo” (pravo na jednu svadbu!) gdje naposlijetku i nije tako loše, kako se čovjeku nekada čini.

Stojim kod prozora, arhiviram događaj i uspomene. Dobro je sve, u okviru mogućega. Linije svijesti teku, na jednoj se kuje stih:
.
Razmotava vjetar krošnje kao čalme, 
Mene nosi jugo,
tebe kiša rosi. 
Još te moja sjena čeka ispod palme, 
Da dah listopada doneseš u kosi.
.
I tako, kad se škure zatvore i sklope, u polutami krene onaj drugi život, ono vrijeme u kome smo samo po duhu postojali. sretno nam svima.