.

Kažu, da u smrti jedno drugom ne nedostajemo

I ne žudimo, i da predani

Vječnosti, od čula smo drugih sazdani

I da tako više jedno za drugo ne hajemo.

I užitak i strah i čežnju

ne znamo,

Što među nama život sav plamtiše,

I tako ko stranci prolazimo samo,

Oko za oko, ruka za ruku ne mari više.

I to sićušno svjetlo sfera što sjaji,

koje pojmiti možemo, dirne me ledno,

I tjera srcu tvom s divljim žalom usana.

O drži nas svijete u slatkom svjetlu dana,

I daj da koliko život traje jedan

Ljubav da traje.