Čovjek je najviše biće za čovjeka. Biti čovjek, danas, doista biti čovjek,

znači biti revolucionar,

suprotnost svakodnevnim jadikovkama,

podlih lovaca na omaške u govoru,

suprotnost posthumanom stanju ‘nesputanog napretka’ iz kojega viri onirička tehnosfera, apstraktni obred mikro čipova i umjetne inteligencije ispod ozonske rupe,

Nebeskog Grand Canyona na čijem spiralnom dnu umiru i rađaju se u ljubavi – galaksije.

Još ima odvažnih života iza kojih je plavetnilo sve istinitijeg i istinitijeg samoobmanjivanja kojemu se nikuda ne žuri.

Još ima usamljenih pojedinaca

koji se žrtvuju za neostvarene ideale kontra ponora stvarnosti

odvajajući se od sveprisutne ružnoće stvarnog.

Još ima robova nesposobnih da ukinu vlastito ropstvo

iznad kojih su dokoni gospodari antropogenog procesa rada.

Sloboda robova je rad – gospodstvo nad prirodom, njihov moral je: postani ono što još nisi

Sloboda gospodara je užitak u razaranju – ovisnost o prirodi, njihov moral je: postani ono što jesi

Rob kapitala živi kao životinja, i umire kao čovjek – da bi o tome šutio.

Gospodar uživa kao nadčovjek, i umire kao životinja – da bi o tome govorio.

Emancipirani Rob postaje tragični dionizijski mučenik praznine postpovijesne Države.

Degradirani Gospodari postaju komični apolonijski snobovi – nesposobni za bilo kakvu

Strast ili akciju.

Izumila si vlastitu tjelesnost trivijalnosti metonimije na putu ka metafori.

Bježeći od sebe i svijeta slušao sam te žudeći žudnju u zoni iluzije dodira, u žamoru atleta lišenih logosa – živih i

dušom prožetih umjetničkih djela koja ne govore, prepunih euforije odbačenih noževa, nekoć zabijanih u moja leđa iz zabave.

Istina ne-istine rasuđivanja naoružani je nihilizam činjenica!

Bujica tvojih proročanskih riječi probadala je moju kožu poput igle za tetoviranje.

Gromoglasno buncanje ‘ženske prirode’ u borbi na život i smrt nakrcala si svetom medicinom dijalektiktičkog ne-mira koji nas je trebao spasiti od smrti bez revolucionarne borbe.

Da bi uistinu bio naš dom svijet treba izvrnuti naopačke, probiti mu jetru Longinovim kopljem,

Uputiti u život neupućeno drvo života, ubiti boga koji sve zna u drvetu znanja, umrijeti za druge devet puta.

Istina koincidira s kritikom društva promrzlih i izgladnjelih uličara, besposličara, klošara i, propalica.

Tako je filozofija praktična znanost koja sudi, s navećim ontološkim dignitetom i, prosuđuje, istinom razuma pritisnuta i, osuđuje na borbu – bez smrti!

Hrabar sam kada si daleko.

Nema ljudskih prava bez prava životinja!

Nema feminizma bez ekologije!

Nema antirasizma bez antikapitalizma!

Sloboda je apsolutno pravo svakog lukavog i domišljatog sluge, a država,

taj test inteligencije, taj simbol prevrtljivosti u strogoj tajnosti, taj nadležni monopol na propast svih naših propasti, najveća je prepreka u ostvarenju slobode.

Ne znam što znači biti žena.

Gledati opasnosti u oči i plesati i,

Tjerati svoje ljubavnike da pate ili, učiniti da pomisle kako su odrasli, i – da mogu hodati po vodi.

Ostvareni ideal ‘pravedne’ buržujske egzistencije shvaćanje je Napoleona po Hegelu.

Buržuj radi za ‘pravnu osobu’, za vlasništvo koje je postalo novac, za Kapital.

U svom glasovitom djelu O državnosti i anarhiji Bakunjin je, ne jedanput, zaključio da je svaka državna vlast u biti postavljena izvan naroda i, nad narodom, te zato mora težiti tome da silom potčini narod, da mu nametne red u luđačkoj košulji i, nemaštovite svrhe bakanalija koje su mu strane jer su – nastrane.

‘Nitko ne može vladati bez krivnje!’

Komunizam je rezultat revolucije.

Revolucija je životvorni poljubac mrtvom tijelu pravednosti.

Prvi aspekt revolucije je politički, omamljenost zasljepljujućom eksplozijom stotine zvijezda,

drugi aspekt revolucije je ekonomski, ushit kada sve postaje stvarnije čak i od eksploatacije,

treći aspekt je proizvodno tehnički, zaborav katastrofe visokih peći i sabotaže tkalačkih stanova,

četvrti aspekt revolucije je socijalni, sretan dan kada kuhamo proljetnu juhu i, gutamo je grozničavo,

peti aspekt je moralni, okultno nagađanje u deliriju tišine,

šesti aspekt revolucije je aspekt bespomoćne i, pomalo sulude svijesti, koja ima zadatak da nas uklopi i udomi

u svijetu sastavljenom od pitanja

koja se nikada ne postavljaju.

Zato, mi – ti i ja, bića brzine svjetlosti, obznanjujemo svim svojim atomima da smo bijesni neprijatelji organiziranog besmisla svake institucionalne političke vlasti, da smo neposredna opasnost i neprijatelji entropije državnog uređenja uopće i, mislimo da narod može biti samo onda sretan i, slobodan, kada će, u recidivu delirija kreativnosti, dobrovoljno se organizirajući, stvoriti sam svoj život koji se ne može skršiti.