Prije nekoliko dana, 4. listopada 2023. promovirana je, u Velikoj dvorani Matice hrvatske, antologija hrvatske antiratne poezije Cvrčci u trubi koju su sastavili Biserka Goleš Glasnović i Tomislav Domović. Pjesnikinja, književna kritičarka, esejistica i putopiskinja te pjesnik i sudionik Domovinskog rata poznat po svome antiratnom pjesničkom opusu i pjesmi Pjesma poginulog ratnika koja je, u svojoj preverovskoj prihvaćenosti, gotovo izgubila svoga autora.

Naslov antologije sintagma je iz bogatog pjesničkog metaforija Tomislava Domovića čija je lirika, kako je naznačio i Božidar Petrač, jedan od predstavljača, vrsni antiratni odsjaj njegova pomalo tragična osjećanja života i pripada samom vrhu hrvatskog ratnog i antiratnog pisma.

Uvodnu riječ u predstavljanje dao je Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske, koji je autorima pružio podršku i u tijeku njihova rada i istraživanja.

Književni povjesničar, kritičar i antologičar Božidar Petrač navodi, vrlo odlučno, kako je konačno riječ o sveobuhvatnoj poetskoj refleksiji na hrvatsku ratnu stvarnost devedesetih godina prošlog stoljeća posred ratne groznice i opće egzistencijalne ugroze, ali i o pjesmama pjesnika koji su s različitim vremenskim odmacima bilježili krhotine i bljeskove svojih ratnih prisjećanja i doživljaja.

Antologiju je predstavio i hrvatski književnik, pjesnik, sociolog i znanstvenik Ivan Rogić Nehajev smjestivši njezinu tematiku u bolno dvadeseto stoljeće u kojem je upravo tema rata nekoliko puta stavljena na autorsku kušnju. Pri tome ističe nekoliko točaka koje potvrđuju vrijednost Antologije koja je okupila 154 pjesnika i pjesnikinje od prvog Dragutina Tadijanovića (1905.) do posljednjeg Franje Nagulova (1983.). Ističe cjelovitost, unutrašnju toleranciju različitih pjesničkih strategija od tradicijskih do avangardnih te uključenost, ne samo tradicijskih pjesničkih formi, već i dojmljivih ulomaka koji su uređeni dijelovi ratnih dnevnika ili novinskih članaka.

Kritičke točke i jednog i drugog predstavljača na najljepši su način potvrdili nastojanja sastavljača ove Antologije i svrhu njihova rada u promoviranju antiratnog stava u kojem se domoljublje može u taj stav integrirati ili ga se u tom stavu može i ironizirati. Potvrdivši njezinu vrijednost i u uvrštavanju raznolikih pjesničkih poetika koje s tridesetogodišnjim odmakom od stvarnog rata unose nove poglede i uvide u rat koji se dogodio devedesetih u Hrvatskoj, a koje ne govore samo o njegovoj stvarnosti, već govore i o ratu, nažalost, koji je učestalo razdoblje u ljudskoj povijesti. O ratu kao tragediji u stvarnosnoj i metafizičkoj pjesničkoj stilizaciji.

Unutar ove obimne Antologije mogli bismo zapaziti i nizove sjajnih pjesnika vojnika, ratnika, vojaka ili bojovnika i izdvojiti ih kao antologiju u antologiji: od najstarijeg Josipa Palade, zatim Srećka Marijanovića, Stanka Krnjića, Miljenka Stojića, Hrvoja Barbira, Seada Begovića, Tomislava Domovića, Tomice Bajsića, Marijana Grakalića, Zorana Žmirića, Zorana Kršula, Tomislava Čadeža, Andrije Tunjića, Kemala Mujičića, Bogdana Arnautovića i mnogih drugih te pjesnikinja vojnikinja Ivane Šojat, Tanje Belobrajdić i Anite Martinac.

Da je riječ o knjizi o miru i slobodi kao jednima od najvećih vrijednosti ljudskog života, potvrđuje i izabrana fotografija na naslovnici. Riječ je o fotografiji dviju djevojčica koje sjede na starom, nekad vrlo popularnom biciklu, poniju ispred Orlandova stupa u Dubrovniku koji je zaštićen daskama kako ne bi stradao u granatiranju. Fotografiju je snimio dubrovački fotograf Pavo Urban za vrijeme granatiranja i opsade Grada. U Antologiju su uvršteni i lirski zapis iz njegovog Ratnog dnevnika koji je pisao do svoje tragične pogibije 6.12. 1991., kada ga je pogodila granata na Stradunu, upravo između crkve sv. Vlaha i Orlandova stupa.

Tekstove izbranih autora čitao je dramski umjetnik Joško Ševo, a u publici su bili i mnogi uvršteni autori, od nekoliko posljednjih autoriteta hrvatske književne i likovne kritičarske scene Zvonimira Mrkonjića i Igora Zidića, vrsnih pjesnika vojnika Tomice Bajsića i Bogdana Arnautovića koji je pročitao svoju pjesmu Postelja od haubica, kolega, također vrsnih pjesnika i pjesnikinja, književnika i književnica Dijane Burazer, Darije Žilić, Zorice Radaković, Miroslava Mićanovića, Miroslava Kirina, Andrije Tunjića i Marijane Jerkić Rukavine te slikara Branimira Dorotića. I desetci ljubitelja i poznavatelja poezije i zagovornika kulture sjećanja koji su smatrali kako Antologiju treba imati kod kuće za svaki slučaj − kako je rezimirala Nera Karolina Barbarić u svom osvrtu na održanu promociju Cvrčci u trubi, antologija pacifističke poezije ili knjiga o miru.