MOJA VJERNA SAMOĆA

Moja samoća
je kao vjeran pas.
Svuda me prati.
Ako neko slučajno
zastane kraj nas
ona strpljivo čeka
ili se sama
našem domu vrati.

A tamo me zagrli
i čvrsto me grli
dok uzalud čekamo
da neko dođe.
U zagrljaju njenom
maštam u svemu…
I vrijeme prođe.

I ako ponekad
pomislim o nama,
na one dane
kad smo srećni bili,
moja samoća
ostane sama
i ljubomorno cvili.

Kao sve samoće
i moja je ista.
Opojno spokojna,
bezbjedna i čista.
Samoća je moj porok.
Ona mi prija.
Volim njen pusti otok
sa nebom od iluzija.