
UVELO LIŠĆE
.
O! Tako bih želeo da se setiš
sretnih dana kad smo bili skupa
U to doba život je bio lepši
i sunce je bilo toplije nego danas
Uvelo lišće evo već je stiglo…
Vidiš da nisam zaboravio
Uvelo lišće evo već je stiglo
žal i uspomene isto tako
i severac ih nosi
u hladnu noć zaborava
Vidiš da nisam zaboravio
tu pesmu koju si mi pevala
To je jedina pesma što je ličila na nas
ti si me volela
ja sam te voleo
I živeli smo skupa
ti koja si me volela
i koju sam voleo
Ali život razdvaja one koji se vole
lagano
i neprimetno
i more briše na pesku
korake rastavljenih ljubavnika.
Uvelo lišće evo već je stiglo
žal i uspomene isto tako
Ali moja ljubav ćutljiva i verna
stalno se smeši i zahvaljuje životu
Tako sam te voleo i bila si tako lepa
Kaži kako onda da te zaboravim
U to doba život je bio lepši
i sunce je bilo toplije nego danas
Ti si bila moja najnežnija ljubav…
I šta će mi onda ta tuga
A ta pesma koju si mi pevala
uvek uvek će mi zvoniti u ušima
To je jedina pesma što je ličila na nas
Ti si me volela
ja sam te voleo
i živeli smo skupa
ti koja si me volela
i koju sam voleo
Ali život razdvaja one koji se vole
lagano
i neprimetno
i more briše na pesku
korake rastavljenih ljubavnika.
.
Prijevod: Miroslav Karaulac
Jacques Prévert and Jacqueline Laurent, photo by Wols (Wolfgang Schulze), 1939.
Priredila Selma Sarajlić Kanazir