.

Sad smo tu, pješčani i goli.

Po rubovima otoka skupljaš drvca za vatru

da za večeru skuhaš Mjesec.

Tek noćas ponovno smo se vratili

plemenu koje se rodilo iz njegove pjene.

.

Bog je ruka koja ti raščešljava vlasi

i nadmašuje te u ljubavi.

S njim operi oči u moru koje se zove smrt,

ona zauvijek rastavlja boje u čistu svjetlost,

u tvoje golo srce koje ovija zvijezde medom.

.

Sad smo tu, s morem na ramenima,

s pijeskom u slogovima.

Ne znam ti o sebi reći

išta što već nisi vidjela ispisano

u mojim šarenicama,

u vježbi za toplinu kojoj ne promiče

nijedan nježni pregib tvoje ljepote.