.

Vidi kako iz tinte ide užaren metak,

Tražeći tvoje srce kroz gustu maglu vrluda.

A oblak sunce proguta, strašan k’o barakuda:

Nikad se ljubav neće vratiti na početak.

.

Vidi kako me boli nokat, grebući žbuku:

Pjesnika sliju u bronci, spomenik se podigne.

I nitko ne zna kako bolno u prsima žigne

To što ljubavnik nema ni jezika ni ruku.

.

Jesu li OČI ELZE* špekule za dječaka,

Jesu li bokovi njeni za tuđe lađe zaton?

Što bi o svemu tome rekao zlovoljni Platon,

Dok prsten joj u mraku grobišta kotrlja svraka?

.

Posuđujem ti pero, srebrni Aragone,

Riječi su ribice zlatne: tražimo mrijestilišta.

A što se žena tiče, one ne vraćaju ništa.

Znaš već kakve su žene. Znam ja kakve su one.

.

________________________________________