Čitam u dnevnim novinama kako su bogatog nasljednika Rockfellera, po imenu Michael, davne godine 1961. (kad je meni bilo deset!) pojeli kanibali na Gvineji. Bio je povjesničar i ekonomist, odličan student, znanstvenik po vokaciji. No, umjesto da postane pasivnim korisnikom golemog obiteljskog bogatstva, odlučio se za avanturu, pothvat, za hvatanje vlastitog sna u srcu divljine, gdje je živjelo pleme Asmat. Turobno je čitati o tako tragičnoj i grozovitoj smrti jednoga sanjara. A ipak, to je prava, izvorna božićna priča, koju tek treba napisati. Jer ono što prosijava iz tih slova i činjenica jest prava VRIJEDNOST ŽIVOTA u kome prepoznajemo istinu da iznad “savijenosti u futroli” postoji nešto vrjednije, blistavije, nadahnjujuće, što cijelom postojanju daje nevidljivu dijamantnu krunu.

Nije dovoljno biti nečiji sin, unuk, nasljednik, gojenac, štićenik i favorit. Nije sve u gomilanju, širenju , zacrtavanju i ozidavanju vlastita veleposjeda, fizičkog ili duhovnog. Valja biti vrijedan vlastite sudbine i dostojan “ljestava Jakovljevih” koje te nose visoko iznad pozemljarskih nakana i presizanja. I kad ih ugledaš, na tebi je odlučiti se i poći, ma kako to završilo, koliko god da koštalo. Divno je učiniti nešto za ljude, za čovječanstvo. Čak i kao fraza, kako to privlačno zvuči! Još je uznositije ako se “usluga” spoji sa ostvarenjem toliko žuđenog sna. Iskustvo nas obavezuje pripomenuti kako se to u praksi rijetko dogodi, da se sretno poklope obje kazaljke na uri naše pojedinačne karme.

Prije će biti ovako: onaj koji slijedi snohvatičnu pustolovinu, htijući pisati knjige, skladati note i boje, otkrivati kontinente ili štititi Prirodu, boriti se za istinu, prosvjetljavati druge, civilizirati zajednicu- taj nužno mora računati na kraj kakav je zatekao Michaela, viteza po imenu i srcu. Nije baš redovito, no mogućnost postoji: da će ga živa izjesti društveni kanibali, prije negoli se dokopa spasonosne obale i rječju sam stane u obranu “svoje stvari”.

Naime, svi već znaju: džungla vlada i na asfaltu, tu pored nas i kanibali su u njoj, lovci na glave, uvijek orni i budni. Samo se drugačije zovu i drugim zvukovima glasaju, no nakane su im iste, što sanjari obuzeti svojom misijom i karizmom ne uspiju primijetiti na vrijeme.

.