U doba sveopće digitalizacije i digitalne pikselizacije svijeta, posebno onog fotografskog koji je već običnim mobitelom svakome dostupan, fotograf Damir Pildek uvodi na ovom izložbom u gotovo mitsko područje fotografija klasične starine. Zasićen digitalnom fotografijom i dizajnom, Pildek već godinama proučava ”drevne” fotografske tehnike iz 19. i 20. stoljeća, nastojeći ih ne samo spasiti od zaborava već i ponovo u svom primjeru oživjeti analogno fotografsko slikarstvo, majstorstvo i vještinu koja je danas već gotovo potpuno nestala. Njegova pobuna protiv sutrašnjice jednim dijelom leži u naravi svake fotografije, želje da se zabilježi i sačuva neki trenutak baš onakav kakav je bio, i s druge strane u potrebi da se pri tome koristi i vrednuje majstorstvo i znanje koje su zbog suvremenih tehničkih naprava i postupaka postali suvišni.

Tako ova izložba Pildekovih fotografija, od kojih su neke iste ali su napravljene u različitim fotografskim tehnikama, sadrži u sebi sentiment onog plemenitog viteškog nastojanja poštovanja izvornih vrijednosti, kakvo j zasigurno osjećao i Don Quijote dok je jurišao na vjetrenjače. Usprkos tome velika je stvar što se ovdje mogu vidjeti fotografije nastale u tehnikama slanog papira, tinitipije, kalitipije, kolodij klorida, gumolija, cianotipije ili ambrotipije i njihovih jedinstvenih estetika. Štih starog odnosno prošlog vremena tu je ponovo oživio donoseći onu magiju neponovljivog kakva se nalazi u svakom kadru.

Jasno se vidi kako je fotografija u svojoj povijesti ostavljala jedan danas izgubljeni dojam i imala drugačiju atmosferu. Modernu brzinu tu kadriranja tu ne možemo pronaći, ali zato harmonija slike počiva na drugoj prirodi radnog dana, drevnog i sporog poput dugog popodneva. Sama izrada fotografija zahtijevala je također mnogo više vremena, truda i znanja, pažnje, staklene negative i dobro poznavanje opširne fotografske alkemije bez koje je bilo nemoguće napraviti fotografiju.
Pildekove su fotografije gotovo školski primjer razvoja povijesti fotografske umjetnosti, pa nam se osim uživanju u njihovoj posebnosti, ostaje nadati da će postati i dio nekog budućeg muzeja fotografske umjetnosti, strukture koja bio sačuvala specifična znanja drevnih fotografa, Pildekovih duhovnih i umjetničkih predaka.

Marijan Grakalić