Moram reći na prvu da baš ne preferiram kućne ljubimce svakakve fele, ali mačke donekle toleriram. Većina mojih prijatelja uživa u njima, zovu ih krsnim imenima, osiguravaju im krasne životne uvjete i tuguju kad ih izgube. Uglavnom ističu koliko su mudri, prefrigani, kako si znaju odlično osigurati sve što trebaju, a isto tako, da mogu pružiti pomoć, kad gazda ili gazdarica zalegnu: mačka utaži tegobu, tražeći upravo mjesto koje boli, dok njeno hipnotičko predenje čovjeka zavede u okrepljujući san. Korisne su u seoskim domaćinstvima, stroge i nepopustljive prema glodavcima, i štitit će svoje dvorište od uljeza, čak i kad je on očigledno jači i premoćniji. Stoga nije čudo, da su te noćne lovice, a dnevne odmaračice, imale poseban status od egipatskih vremena na ovamo.

Dakle, u drevnom Egiptu mačka je bila božanstvo, koje se zvalo BASTET (ili BAST), a bila je kćerka vrhovnog boga sunca Ra. Građeni su joj hramovi, podizani kipovi. Običan svijet nije je mogao posjedovati. Pripadala je samo faraonu, ostale njene sestre i braća kretale su se slobodno i svuda bile pažene, mažene i čašćene. Možda stoga i danas mačka promijeni gospodara lakše nego pas, idući uvijek tamo gdje joj je dobro. U Egiptu, mačke su sahranjivane uz poseban obred i balzamirane poput vladajuće kaste. Na godišnjem „Festivalu mačaka“ okupljano se i do pola milijuna ljudi. SEKHMET je također bila mačja boginja, koja je kažnjavala prekršitelje zakona. Njihov kult održao se više od 2000 godina, ukinut je tek u novoj eri. Indija i Kina također su u različitim oblicima pridonijele mačjoj slavi. Primjerice, pored mudrih lama, mačka se održala u hramovima (lamaserijama) a zapisivači će je spominjati u brojnim tekstovima, pridajući joj antropomorfne osobine.

Kao što je i očekivano, umjetnost je područje gdje su mačke prebrodile mnoga stoljeća. Od njihovih kipova, statua, amuleta, privjesaka i različitih dekorativnih oblika, napunila bi se bezbrojna skladišta. Slikali su je gotovo svi likovni umjetnici koji „drže do sebe“, od akademaca do naivaca. Neizostavni je dio ambijenta, a često se javlja i kao samostalan likovni motiv, bivajući „portretirana gospođica“ osobite elegancije i stila. Naravno, ni pjesnici nisu zaostajali. Tako Baudelaire u svojoj divnoj pjesmi veli: „Daj da dugo gledam tvoje lijepe oči, / Gdje se ahat sa metalom spaja“. Zmaj Jova Jovanović uspostavlja dijalog mačke i vrapca, koji uzmiče lovici, izbjegavajući lukava pitanja. „Gde ćeš vrapče zimovati, / pita vrapca mačka stara. /Ovde, onde, tuda svuda!/ Tako vrabac odgovara.“ U pjesmi ZIMSKA IDILA pjesnik V. Ilić riječima crta atmosferu našega djetinjstva: „Veselo pucketa plamen u skromnoj izbici našoj, / I mačak na banku drema…“. Znamo ga su Golobovu (fatalnu) „Mačku“ pjevali Dedić i Jusić. Dok ovo pišemo, pored nas je proslavljena knjiga Mishaela Josepha CAT’S COMPANY (Mačja družba) s crtežima B. F. Dolbina. Negdje u pozadini smijucka se Carollova Cerigradska mačka i mudruje nešto dječji lik Mačak u čizmama.

Moglo bi se još mnogo o tome, no obratimo pozornost našim zimskim mačkama, koje čekaju veljaču za svoje ljubavne avanture. Do tada, moraju preživjeti od naše brige i pažnje i biti na toplome, gdje im je i mjesto. Osobito apeliramo na vlasnike „goričnih“ mačaka, kojima je također zima usprkos krznu, i trebaju pojačanu ishranu u ovim danima. Nije lijepo ostavljati ih bolesne i uplašene negdje po Bilogori, da same prežive i dočekaju proljeće. Neke neće biti te sreće, u društvu šumskih životinja i ptica grabljivica. Sjetimo se nekada da su im Egipćani čak i u grobnicama ostavljati mlijeko i hranu, za svaki slučaj. S tako neobičnim rodom nije se šaliti, stoga pokažimo dobro srce i odgovoran odnos prema onima, koje su izabrale naše društvo iz milosti a ne obratno. Povlastica „prijatelja mačaka“ ne smije se zlorabiti nikada.