Iskreno ću reći da mi je dosadnjikavo zavirivati u prostore virtuale, gdje samo povremeno nalazim nešto što može okupirati duh i pozornost. Što gledam? Slike (umjetničke), kratke statuse o literaturi, poneki društveni komentar, satiru, karikature, dobru glazbu,putne bilješke i više-manje sve, što se odnosi na prirodu. Ostalo preletim, mnoge objave skidam, zbog brutalnosti, vulgarnosti, nekorektnosti i besmislenosti-što se osobito odnosi na video uratke, koje nikada ne gledam. Kvazi-nabožne sadržaje, sport i politiku skidam u prvih 5 sekundi i to je uglavnom to.

Između tri zadana projekta (na rok) i tekuće produkcije “za druge”, finaliziram knjižicu ŽENE IZLAZE IZ SJENE, koja će imati 70-tak pjesama u domeni “ženske snage” (i ljepote), i 30-tak fotografija Dine Selimović, najupečatljivije “vizualne ikone” s kojom sam do sada radila. Pjesme nastaju lako, radosno i spontano, slutim završetak početkom ljeta, a izlazak knjige slijedeće godine. Budući da je oprema knjige definirana fotografski (moj omiljeni medij), samo za sebe ilustriram tu rukopisnu knjižicu, pri čemu prilično uživam.

Palo mi je na pamet da zapravo sama sebi šaljem poruke, dok puštam liniju spontano teći, ne znajući u kakav će se oblik i sadržaj razviti. To je kao neka “dnevna dijagnoza”, da vidim u što mi se pretvorio dan. Evo naslova nekih ilustracija: Na dravskoj obali, Put iz noćne šume, Pitanje pravog trena /Weltschmertz, Gdje te najlakše gubim, Rastrgan Božić, Ona živi izvan okvira, Prelet noćnoga jata, Biće svjetla u mraku grada, Mi smo u novinama, Di(v)na u šumi, Ouse Moment, Mekano voće, Koštunjičavo voće, Čaša puna proljeća, Vrbovanje i listanje, Veliki bor, Orao na bunaru, Osjećaj krila, Košmarna noć, Mimikrija.

Možda dnevnik, crtkaranje, zapisivanje i ne služe nikome i ničemu, osim autoru, da se prisvijesti o sebi i vremenu koje je prošlo. Ne pitam se o tome, samo radim, dok me snaga drži, a drži me, rekla bih, upravo toliko koliko radim. Moj začarani krug, opasivan pola stoljeća, iz kojega niti mogu niti želim izaći. Iskreno govoreći, ne znam što bih radila izvan njega? Nemam nikakvih drugih talenata, a prosječnost bi me ubijala, kap na kap, žlicu na žlicu i dan na dan.

Nastavimo, dakle, tamo gdje nikada nismo ni stali. Koga veseli, drago mi je, koga nervira, drago mi je, također.