15. ožujka 1947. rođen je Ry Cooder. Nije samo riječ o vrhunskom gitaristu, session-glazbeniku, izvođaču i autoru filmske glazbe već i stilisti s nagnućem prema etnomuzikološkim istraživanjima. Cooderov izvorni gitaristički stil koji je dao pečat svim različitim projektima osebujan je country-blues, a glazbena poetika temelji se na iznimnoj sposobnosti apsorbiranja različitih glazbenih iskustava i utjecaja. Karijeru je započeo na blues sceni Los Angelesa u šezdestima, a 1964. s Tajom Mahalom osniva blues skupinu The Rising Sons. Grupa nikada nije snimila album, a Cooder – koji postaje zaposleni koncertni i studijski glazbenik – 1968. započinje suradnju s Captain Beefheartom , a godinu kasnije i s Rolling Stonesima surađujući na albumu »Let I Bleed«. (Cooder je tokom snimanja albuma Keithu Richardu otkrio štim – open G). Prvijenac »Ry Cooder« iz 1970. donosi njegove verzije folk i country blues-standarda tridesetih godina. »Into The Purple Valley« iz 1972. na istome je tragu s coverima skladbi, koji su pokazali Cooderovo razumijevanje duha američke roots-glazbe, a »Boomer Story« iz 1973., u naglašenijem bluesy-izdanju, zatvara trolist prvih albuma. »Paradise & Lunch« iz 1974. prvi je pravi veliki Cooderov album, na kojemu sa samosvješću virtuoza poseže za tradicionalnim brojevima najrazličitije provenijencije. Vrhunci albuma bili su reggaeom ozračena Wommackova »It’s All Over Now«, duet s legendarim klaviristom Earlom Hinesom na »Ditty Wa Ditty« te nadahnute obrade tradicionalne »Tam ’em Up Solid« i Bacharachove »Mexican Divorce«. S Gabby Pahinui Hawaian Bandom Cooder snima album na kojemu je pokazao jednako snalaženje u tradicionalnim havajskim skladbama te obradama croonerskih standarda, a na albumu »Chicken Skin Music« iz 1975. ostvaruje iznimni spoj gospel-vokala Bobbyja Kinga, havajske steel-gitare Gabbyja Pahuinija te tex-mex harmonikaša Flaca Jimeneza uz fuziju rocka, soula i roots music. Album »Jazz« iz 1978. kolekcija je Cooderovih obrada popularnih jazz-šlagera iz repertoara big bandova tridesetih u nadahnutim aranžmanima Josepha Byrda, dok je »Bop Till You Drop«, snimljen godinu kasnije, bio uspješni i komercijalno uspjeli povratak rhythm and blues-standardima. Solidni »Borderline« logično se nastavio na album prethodnik, ali uz diskretne country-začine, no osrednji albumi iz 1982. (»Slide Area«) i 1987. (»Get Rhythm!«) svjedočili su o gubitku zanimanja za rock/blues. Paralelno s vlastitim studijskim projektima, Cooder je, naime, u osamdesetima radio niz albuma filmske glazbe, među kojima su najznačajniji »Paris Texas« kao osebujan ambijentalni album tex-mex i roots glazbe, »The Long Ryders«, »Geronimo«, »Blue City«, »Crossroads«, »Alamo Bay«, »Johnny Handsome«, »Blue Collar«… »Music By Ry Cooder« dvodijelna je kompilacija Cooderove filmske glazbe objavljena 1995., s 24 skladbe koje pokrivaju 11 soundtracka nastalih između 1980. i 1993. U devedesetima Cooder se sve više okreće etnomuzikološkim projektima nadahnut idejom multikulturalnih suradnji. Tako 1993. snima »A Meeting By The River«, a potom i »Talking Timbuktu«. Na prvom Cooder svira bottleneck-gitaru na projektu koji ga je združio s V. M. Bhattom, pionirom mohan vina – kombinacije slide-gitare, sitara, bendža – a na potonjem surađuje s Alijem Farkom Toureom. »Talking Timbuktu« nagrađen je 1995. Grammyjem kao album koji je uspješno povezao blues Delte, tradicionalno zvukovlje Malija te osebujan »saharski« blues. »Buena Vista Social Club« po Cooderovim je riječima bilo »najveće glazbeno iskustvo ukupne karijere«. Cooder je naime, na Kubi, otkrio veterane kubanske scene i njihovu glazbenu baštinu s naglaskom na big band-naslijeđu tridesetih, zbrojenom s tradicionalnim formama, poput sona, guaracha, bolera, canciona… Golem uspjeh albuma širom je otvorio vrata svjetskog uspjeha kubanskoj glazbi i svijetu predstavio jazz-klavijaturista Rubena Gonzalesa, Compaya Segunda, Eliadesa Ochou… »Mamba Sinuendo« iz 2003. nadahnuta je kolaboracija Coodera i kubanskog gitarista Manuela Galbana uz propitkivanja veza amplificirane američke i kubanske glazbe pedesetih godina. Esencijalnim Cooderovim albumima poput »Chicken Skin Music« i »Paradise & Lunch« 2005. priključio se »Chavez Ravine« ali i cijeli niz kasnijih kolaboracija i samostalnih albuma na kojima je pokazao raskoš svog sviračkog talenta te poslovičnu otvorenost prema različitim stilovima, razdobljima i žanrovima. Uključujući i » Get On Board: The Songs of Sonny Terry and Brownie McGhee« iz 2022. na kojem mu se poslije više od pedeset godina pridružio i Taj Mahal.