Ispadaju mi slova, dok prijatelju pišem:

Po jedna smrt, po jedan rastanak, udar kiše.

Šuplji zub, glavobolja, mjesto na kome ne dišem.

Gnjilež u kutu, gdje ljiljan smrtobolno miriše.

.

I nije samo meni, al’ mene do srži vrta.

Likovi onostrani već dišu na moja usta.

Na monitoru mome drhti kolebljiva crta:

Hoću li prijeći na popis Mefistovoga trusta?

.

Biser od snova se ljušti, gledam posivjelu nisku:

Ne da mi život da se zaljubim isponova.

Kaos i nesanica. Ruka nas križa po spisku.

Izvan kontrole su stvari, ispadaju mi slova.

.

Ispadaju

Mi

Slova.

Bez. Kojih. Ne. Postojim.

.