.

NIT JE VEDRO, NIT OBLAČNO: UKRAJINA JE „OBLAK STVOREN NESPORAZUMOM“

..

Julija Timošenko (bivša premijerka Ukrajine) pozvala Zelenskog da predstavi plan „B“, jer se država, kako tvrdi, nalazi na izdisaju.

Vlastima u Kijevu je očigledno „dogorilo do nakata“, stoga ne čude ovakva pitanja. Mogli bi slobodno ustvrditi da je ovo početak rušenja mita o „nedodirivom i nepogrešivom“ predsjedniku Ukrajine.

„O meni sve ovisi, a ja visim o tankoj niti“, govorio je ponekad Sokrat u svome očaju. Ja bože, od mudrog Sokrata je ponešto i ovisilo a od Zelenskog više ama baš ništa ne ovisi, ako je ikad i ovisilo.

„Pripremite se za bezuslovnu kapitulaciju Ukrajine koja će uskoro da uslijedi“, poručuje ovih dana ruski ambasador pri UN-u.

Rasplet je blizu, počinje odbrojavanje. Satovi istinabog još uvijek rade, iako je za Ukrajinu vrijeme stalo. Sirski, glavnokomandujući ukrajinske armije diskretno najavljuje povlačenje na desnu obalu rijeke Dnjepar…

.

RIJEKA DNJEPAR – NOVI BERLINSKI ZID?

.

„Ukoliko dođe do eskalacije Ukrajina će biti podijeljena rijekom Dnjepar“, prognozirao je prije desetak godina vojni ekspert Miroslav Lazanski.

Evo njegove analize iz 2014. godine: „Možemo li da pretpostavimo, sada možda zvuči fantastično, da će u nekom budućem vremenu neki događaji u Rusiji i neki događaji u Ukrajini dovesti do toga da ove dve države opet požele da se ujedine? Ili suprotno, zašto ono što je započelo sa Jugoslavijom 1991. godine, i odmah zatim sa Sovjetskim Savezom i Čehoslovačkom, ne može da se nastavi dalje? Odakle uvjerenje da će Evropa vječno biti stabilna? Odnosno, zašto i Ukrajina ne bi mogla da se raspadne? Istina, ona je već ostala bez Krima, jer tamo je od 1991. postojala nezadovoljna politička grupacija koja je težila ujedinjenju sa Rusijom i sada je to i dočekala. U istočnoj Ukrajini, uz Ruse, i većina Ukrajinaca govori ruski jezik, no to više liči na Irce koji govore engleski, ali sebe smatraju Ircima, ili kao u Belgiji gdje polovina stanovništva govori francuski, a sebe smatra Belgijancima.

Dakle, sve je moguće ako NATO uđe u Ukrajinu i pokuša da se približi njenim istočnim granicama, a to je nož pod trbuhom Rusije. Moskva bi trenutno vojno intervenisala i uzela prostor do rijeke Dnjepar, čime bi Ukrajina bila podjeljena. I zbog toga neće biti nikakvog rata između NATO-a i Rusije, jer je Rusija vojno superiorna u tom dijelu Evrope, a širenje NATO-a na istok pokazaće se kao velika greška Vašingtona.“

.

„ZAVJET“ VELIKOG UKRAJINSKOG PJESNIKA TARASA ŠEVČENKA

.

„Kad umrem, učinite mi da me grudi prime, naše lijepe stepe divne Ukrajine“.

Ševčenko je za Ukrajince bio i ostao nacionalni pjesnik, duhovni otac čijom je riječju preporođeno ukrajinstvo, najzaslužniji za oblikovanje savremenoga ukrajinskoga književnog jezika i nove ukrajinske književnosti.

Uprkos svim svojim zaslugama za ukrajinsko slikarstvo i obilje nadahnutih ilustracija i pejzaža koji su nastali za vrijeme boravka na obalama Aralskog mora, Taras Grigorovič Ševčenko prvenstveno je ukrajinski nacionalni pjesnik i preporoditelj ukrajinske književnosti.

„Da se molim. Da izletim i doletim do samoga Boga. Da se molim“.

Ovako je svoja nadanja kroz stihove bilježio veliki Taras. I sam Gogolj je poznat po jednom Tarasu, Tarasu Buljbi. Zanimljivo je da su ova dva velikana ukrajinske književnosti bili suvremenici. Nadahnut njihovom sjajnom literaturom čitalac poželi da se pretvori u onog „stepskog vuka“ Hermana Hesea i da se „otisne“ u avanturu po nepreglednim daljinama naše drage Ukrajine.

.

„PJESMA PRAVEDNOSTI“ ZA UKRAJINU

.

Ovako je Rilke pisao u svojoj „Pjesmi pravednosti“, koja pripovijeda o ljudima iz ukrajinskih stepa:

„Ali zaokupljeni neobičnim nemirom, izlazili su starci noću iz koliba i šuteći posmatrali vječno nebo bez vjetra, a preko dana bi čovjek mogao vidjeti oblike koji izranjaju na leđima kurgana, koji su se nepomično uzdizali pred ravnom daljinom. Ti kurgani su grobni spomenici prošlih naraštaja, koji prolaze kroz cijelu ravnicu poput skamenjenih, zaspalih talasa. I u ovoj zemlji, u kojoj su groblja brda, ljudi su provalije. Duboke, tamne, ćutljive kao narod, i njihove riječi su samo slabi, njišući mostovi preko njihovog istinskog bića.“