Sanjin Sorel “ Oko 70 godima poezije”, Stajergraf, Zagreb, studeni 2023.

Krajem godine u izdanju “Stajergrafa” koji se profilirao za predstavljanje suvremenih, “domaćih” autora, pretežito pjesnika te esejista i kritičara tiskana je knjiga pjesnika, prozaika I značajnog književnog kritičara, sveučilišnog profesora Sanjina Sorela “Oko 70 godina poezije”. U naravi, radi se o vjerojatno najdetaljnijem prikazu hrvatske poezije posljednjih 70 godina.

U knjizi Sorel daje pregled najvažnijih poetika, modela, fenomena i autorskih pojava hrvatskog pjesništva od sredine 20. stoljeća do danas. Radi se ne samo o opsežnom i složenom nego i o presudno važnom korpusu hrvatske književnosti posljednjih sedamdesetak godina – neka pjesnička djela, pa i cijeli pjesnički opusi nastali u tome razdoblju obilježili su cjelokupno književno polje, kao i hrvatsku kulturu u cjelini. Sama tema knjige itekako je, dakle, relevantna i izazovna, posebno zato što sličnih sinteznih pokušaja sagledavanja tog korpusa do sada ima tek nekoliko, i to s bitno različitih polazišta nego su Sorelova.

. S više ili manje sinteznih namjera o hrvatskom pjesništvu poslije Drugog svjetskog rata najmeritornije su do danas pisali Cvjetko Milanja (Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000., sv. 1-4), Zvonimir Mrkonjić (Suvremeno hrvatsko pjesništvo i druge), Krešimir Bagić (Uvod u suvremenu hrvatsku književnost 1970. – 2010.), Branimir Bošnjak (Hrvatsko pjesništvo / pjesnici 20. st., sv.1-2) i Tvrtko Vuković (Na kraju pjesme), a pojavio se i niz manjih studija i/ili knjiga kritika (Dalibor Cvitan, Tonko Maroević, Branko Maleš i drugi). Međutim, s obzirom na širinu i složenost korpusa hrvatskog pjesništva posljednjih sedamdesetak godina, mnoge teme i fenomeni ostali su ili neobrađeni ili nedovoljno obrađeni. Zbog toga postoji potreba za novim istraživanjima i sinteznim pogledima, kao što je ovaj Sorelov.

U tom smislu Sorelovo je djelo s jedne strane nastavak sličnih istraživanja, čije doprinose uvažava i koristi, no s druge strane predstavlja i dodatan doprinos zbog šireg obuhvata građe i novog (dobrim dijelom i interdisciplinarnog) pristupa. Znanstveni je doprinos djela u cjelovitom sagledavanju, usustavljivanju i interpretiranju opsežnog i složenog korpusa hrvatskog pjesništva od sredine 20. stoljeća do danas. Spomenuti korpus autor sagledava u nestabilnim i više puta promijenjenim društvenim, političkim, medijskim i ekonomskim kontekstima toga razdoblja, razlažući njihove međusobne odnose. Najviše pažnje posvećuje izdvajanju onih poetičkih linija i modela te autorskih opusa koji su istovremeno uvažavali tradiciju te inovirali pjesničko polje (naziva ih „pjesnicima Sinteze“), propitujući i proširujući tako mogućnosti poezije. Uz do sada usustavljenim i interpretiranim kolektivnim poetikama, poput krugovaške, razlogovske, pitanjaške ili kvorumaške, autor pažnju posvećuje i manje istraživanima poetikama i autorskim opus – autorovu pažnju osim onih do danas najviše istraživanih (Vesna Parun, Slavko Mihalić, Ivan Slamnig, Danijel Dragojević, Branko Maleš, Anka Žagar) zaokupljaju i manje istraživani pjesnici, poput Drage Ivaniševića, Bore Pavlovića, Petra Gudelja, Tonča Petrasova Marovića, Gorana Babića, Milorada Stojevića i Petara Opačića. Velik znanstveni doprinos Sorelova knjiga donosi i zato što obrađuje i cijele pjesničke (pod)korpuse koji su do sada slabo istraženi, pa čak i marginalizirani, kao što je tzv. dijalektalno pjesništvo (pjesništvo na čakavštini, kajkavštini i nestandardnoj štokavštini), zatim izvandomovinsko pjesništvo (stvaralaštvo hrvatskih pjesnika u stranim zemljama), fenomen tzv. pjesničkog regionalizma (pjesništvo nastajalo izvan velikih urbanih sredina) te hrvatsko pjesništvo na internetu.

Sorelova knjiga popunjava očite praznine u hrvatskoj književnopovijesnoj sistematici. Na kraju knjige donosi se bibliografija hrvatskog pjesništva te opširan popis korištene literature.

Priredila: Marijana Rukavina Jerkić