Jutros sam na Savi vidjela mladu ženu koja je šetala sa svojim retriverom, i ono što je u prizoru bilo neobično jest to da je izula tenisice, i hodala bosa. Dakle, na nasipu sam gotovo svakodnevno, i mogu reći da sam takvo što rijetko viđala čak i usred ljeta, po najvećim vrućinama, kad bi zagaziti bosom nogom u meku travu bila prava blagodat i olakšanje. Jutros je, međutim, temperatura iznosila 13 stupnjeva, zemlja je bila hladna i vlažna od kiše i bila sam sretna što sam ponijela jaknu. Na samu pomisao da bih se izula, osjetila sam nelagodu.
Pa sam se tako sjetila starih babinih priča koje sam slušala u djetinjstvu, o tome kako u proljeće i mjesec i zemlja imaju naročitu snagu, i ako legneš na zemlju i udahneš njena otrovna vlažna isparavanja možeš oboljeti i umrijeti. Svašta se još kod nas pripovijedalo u zimskim večerima, naročito u vrijeme dok još nismo imale televizor. Naslušala sam se o vilama i o anđelima, zakopanom blagu koje svijetli na raskršćima, mačkama koje bi nekom prišle niotkud dok se kasno uvečer vraćao kući, pa ih se više nije mogao riješiti, a kad bi ušao u kuću i zatvorio za sobom vrata, pretvarale su se u demone. Slušala sam o vilama koje su plesale na Ivanjsku noć, i vješticama koje su se okupljale na Jurjevo, a netko ih je vidio i priča se proširila selom.
Moram reći da sam obožavala kad su njih dvije stale rasplitati takve priče, od kojih sam mnoge zaboravila, ali sam zapamtila ono o moći zemlje i mjeseca, i jutros sam ponovo pomislila kako su sva ta stara kazivanja vezana uz prirodu. Na jugu se točno znalo kad se prvi put može ući u more i okupati, a na sjeveru kad se može hodati bos, sa zajedničkim nazivnikom da i more i zemlja mogu biti podmukli i opasni ako ih čovjek ne poštuje. Vezano uz to, htjela sam nešto ispričati, ali moram najprije napomenuti da su narodne predaje i legende za mene uvijek bile samo predaje i legende, jer svim svojim bićem vjerujem u znanost i provjerljive činjenice koje se mogu istražiti i dokazati. Slijedom toga, vjerujem u klasičnu medicinu i kad osjetim nekakvu tegobu ili nelagodu s punim povjerenjem najprije idem u bolnicu i obraćam se liječniku, dok o alternativnoj, narodnoj i tradicionalnoj medicini razmišljam kao o eventualnoj dopuni.
Međutim (često mi se dogodi taj međutim), sjećam se da je baba Milka spominjala neobičan način na koji se moglo ukloniti bradavice, ako ih je netko imao po rukama. Trebalo je pričekati mladi mjesec, izaći u dvorište, načupati lišća ili trave, i tim lišćem “prati” ruke. Sve vrijeme trebalo je gledati u mjesec, pokazivati mu ruke i pritom izgovarati “samo došlo, samo prošlo”. Nakon što se to triput ponovilo, trebalo je baciti travu iza leđa, i ući u kuću. Bradavice bi nakon nekog vremena nestale, baba je tvrdila da je to živa istina jer je to svojim očima vidjela. Priča je bila zgodna ali joj nisam pridavala nikakvu važnost, sve do jedne slične, neobične zgode kojoj sam sama svjedočila.
Prve godine kad smo stigli u Beč, Saši se na ruci pojavila bradavica, baš na nezgodnom mjestu, između dva prsta lijeve ruke, i jako mu je smetala. Išao je k liječniku, isprobavao razne kreme koje su mu propisali, sve bez rezultata. Dvaput su bradavicu spaljivali, dvaput se na istom mjestu pojavila nova, još veća. Kad je jednom prilikom otišao kući za Novi Sad, u razgovoru se požalio dedi, na što je ovaj raspolovio jabuku i dao mu polovicu da njome istrlja bradavicu. Zatim je deda tu polovicu zakopao ispod žlijeba za kišnicu (koliko se sjećam, drugu je trebalo prebaciti preko krova kuće), i rekao da će bradavica nestati kad ona jabuka u zemlji istrune. I sad, da nisam bila dio te priče (koja je skroz slična onoj babinoj), nikad u nju ne bih povjerovala, ali Saši se zaista na ruci nikad više nije pojavila ni jedna bradavica.
Sjetila sam se toga jutros dok sam razmišljala o snazi zemlje i mjeseca u proljeće. Postoje li ipak stvari koje racionalni um poput mojeg ne može razumjeti, i sve je zapravo puno šire od onog izmjerljivog i dokazivog, čemu vjerujem? Ne znam, ali sam sasvim sigurna da se cijelo ljeto ne bih oporavila od upale da sam se jutros pokušala izuti i hodati po onoj hladnoj i vlažnoj zemlji.
.
radio gornji grad 
