.

Ostavljena

u barki od noći

plutala sam

i plutala ka obali.

Na oblake se oslanjah protiv kiše.

Na pješčanu hrid protiv bijesnog vjetra.

Ne mogoh se na ništa osloniti.

Osim na čudo.

Jela sam nedozrelo voće čežnje,

pila vodu od koje se žeđa.

Tuđin, nijem pred nepoznatim predjelima,

smrzavah se kroz godine tame.

Za domovinu izabrah ljubav.