Pred pola sata sam telefonirao s dobrim prijateljem. Kao obično o književnosti i pisanju, kuhanju, zdravstvenom stanju. Predivna je sunčana nedjelja, 12 sati, vani veliki mir. Onda on, pred kraj, kaže da o politici ne može pisati jer bi mogao samo psovati. A to se ne radi. Ja ga dobro razumijem, s razlikom da me već dobrih godinu dana napušta svaki interes za hrvatsku politiku: u međuvremenu samo još prelijećem naslove kao neko nadrealno štivo. Jedino što sam učinio je da sam glasao na parlamentarnim izborima. Kako mi je biralište doslovno iza ugla, moje učešće u društvenom životu trajalo je dvadeset minuta. Ušao zaokružio, izašao.

Nenad Popović