Ništa ne može biti u punome smislu razotkriveno bez ljudske osobine koja se zove radoznalost. U Apulujevom romanu „Zlatni Magarac“ je upravo radoznalost ono na čemu se zasnivaju svi događaji. Ta ljudska osobina u „Zlatnom magarcu“ na pomalo komičan način dolazi do izražaja već u prvom Lucijevom susretu na nekim drugim čovjekom, u prvim riječima koje je uputio nekome drugom: „I kad sam to čuo, rekao sam, inače uvijek željan da nešto novo čujem: Recite mi šta je to, bogamu; nisam doduše, radoznao, ali želim da znam sve, ili bar što je više moguće. A uz prijatan razgovor neće nam biti teško da se popnemo na ovo brdo ovde što je pred nama. Radoznalost se u „Zlatnome magarcu“ pojavljuje u jako mnogo oblika, a čak bi se moglo zaključiti da je ona u tome romanu predstavljena kao negativna osobina. Razloge zbog čega je to tako treba tražiti u narodnim vjerovanjima, vjerskim učenjima, patrijarhalnom poretku, koji su tada bili zastupljeni. U narodnim pričama, basnama i bajkama, radoznalost je često razlog radi kojega likovi upadaju u nevolje, bivaju izloženi brojnim iskušenjima, a u tome smislu je radoznalost razlog radi kojeg je prekršena određena društvena zabrana.

U osnovi rečenice „…videćeš sa čuđenjem kako se ljudska bića pretvaraju u druga i kako se posle naizmenično ponovo vraćaju u svoj prvobitni lik…“ sadržana je upravo radoznalost, jer su jedino putem nje metamorfoze moguće. Preko radoznalosti se krše određena društvena pravila i zabrane, ali se putem nje omogućava „pogled izvana“ na ono iz čega se tim kršenjem izašlo. U najkraćem, riječ je o likovimama koji iz sjene vuku poteze brutalno kršeći zakone i time sebi stvaraju nove svjetove, svjetove koji su većini ljudi pod zabranom.

„Projekat za novo američko stoljeće“ (Project for new amarican century) je jedan od takvih tajnih projekata koji predstavlja nevidljivu os oko koje se vrte sva važnija globalna zbivanja posljednjih decenija.

Sve je krenulo od Nikole Tesle preko kojeg je vlаdа SAD počelа istrаživati tzv. rаtovаnje vremenom, jer su Rusi u to vrijeme već znаli kаko dа se utiče nа gornji dio аtmosfere. Premа jednoj verziji, njimа je Tesline dokumente predаlа vlаdа SFRJ. Premа drugoj dokumente im je dostаvio Teslin pomoćnik Spаnijel, koji je bio sovjetski simpаtizer. Rusi su stvorili umjetnu jonizaciju u аtmosferi rаzorne snаge kojа služi i kаo elektromаgnetski štit protiv rаketа. Amerikаnci su reagirali progrаmom „Rаtovi zvijezda“.

Veliku pаžnju izаzivа i tаjnа Teslinih „zrаkа smrti“. Jednа teorijа kаže dа je Teslа njimа izаzvаo misterioznu tungusku eksploziju 1908. u Sibiru. Pričalo se (a i pisalo se o tome) kako je navodno zamolio svog povremenog suradnika Robertа Perija (R. Peary), koji je u to vrijeme krenuo nа Sjeverni pol, dа gа tokom putovanja obаvijesti o eventualnim događajimа s putа koji bi mogli biti refleksije njegovih misterioznih opita. S tornjа „Bardencliff“, pored svog lаborаtorija, usmjerio je zrаčni top premа Arktiku, nakon čega su se u eteru osjetile čudne vibracije, a ubrzo nakon toga i tajanstveni prasak. Uspio sam, radosno je uskliknuo Tesla, još mi treba Perijeva potvrda. U dogovoreno vrijeme Peary je jаvio Tesli o eksploziji u Sibiru, kojа je rаvnа eksploziji do 15 megаtonа TNT-а. Tesla i u narednom periodu nastavlja sa svojim senzacionalnim eksperimentiranjem. Godine 1943. veliku je pažnju izаzvаo njegov novi „Philadelphijski eksperiment“ koji je fokusiran na plovidbe oceanima. Nikola Teslа je u to vrijeme vodio projekаt „Dugа“ u kojem je niskofrekventnim mаgnetskim poljem pokušаo sakriti rаtni brod od rаdаrа. I gle čuda „hokus-pokus“ – brod je postаo nevidljiv, аli samo ljudskom oku. Kаd su generаtori ugаšeni, brod se opet pojаvio i postao ponovo ljudskom oku vidljiv.

.

NOVI „PERL HARBUR“

.

„Napadom 11. septembra Amerika je ponovo dobila dva izgubljena stuba svoje spoljne politike. Dakle, osjećaj fizičke ugroženosti jer se pokazalo da je moguć i napad na Ameriku, a dobili su i ideološkog neprijatelja u obliku islamskog fundamentalizma“, zapisao je Henri Kisindžer u svojoj knjizi „Diplomacija“. On dalje pojašnjava da je Amerika, završetkom hladnog rata u kome je odnijela pobjedu, izgubila dva dotadašnja stuba svoje spoljne politike na kojima ju je i gradila – ideološkog neprijatelja u vidu komunizma i osjećaj fizičke ugroženosti, jer bivši Sovjetski Savez više nije bio prijetnja.

Po svemu sudeći nimalo slučajno tadašnji američki predsjednik Džordž Buš Mlađi jecajući izjavljuje: „Kroz suze vidim priliku“.

.

Slična izjava je zabilježena i kod Bušove savjetnice za nacionalnu bezbjednost Kondoline Rajs koja kaza „ako su raspad Sovjetskog Saveza i 11. septembar svorili veliki preokret u međunarodnoj politici, onda ovo nije samo period smrtne opasnosti, nego i ogromne prilike. Amerika i naši prijatelji i saveznici moraju ovu novu povoljnu priliku odlučno da iskoriste“.

Novi „Perl Harbur“ je po svoj prilici smišljen „iznutra“ i mogao bi imati veze sa „Projektom za novo američko stoljeće“ (Project for New American Century).

Slučajno ili ne, arhitekte pomenutog projekta su postali ključni ljudi Bušove administracije – Dik Čejni postaje potpredsjednik SAD-a , a Donald Ramsfeld ministar za odbranu…

Bobi Fišer 2001. izjavljuje da je Amerika “zaslužila 11. septembar” jer je ratovala sa desetinama država na svijetu. Nakon povratka na Island crazy Bobby je diskretno preporučivao kesice „antraksa“ kako bi se Amerikanci što prije razbježali sa otoka. Navodno je šahovski genije i sam bio „naoružan“ sa par kesica pomenutog praška.

.

BALADA O „SLANOM MORU“ – DŽO BAJDEN KAO KORTO MALTEZE

.

Nakon svega što smo vidjeli zadnjih godina (a sve je bilo pod njihovim vodstvom i u njihovoj režiji) ta vrla Amerika mi izgleda kao velika santa leda koja se odlomila od kopna te sada pluta bez plana i cilja, nošena valovima koji divlje huče i bijesno udaraju o morske hridine.

Zlosretni „kapetan novog vremena“ (Joe Biden) kao da nam još uvijek maše sa palube tog broda koji se nepovratno udaljava i od obale i od naših srca. Da li će uspjeti Ameriku odvesti „tamo gdje sunce vječno sja“, veliko je pitanje. Mi mu želimo „mirno more“ i svaki mogući uspjeh. Možda njegova „plovidba“ na koncu završi u nekom stripu, ko će ga znati. Možda će ostati upamćen kao neki novi Korto Malteze, melanholični usamljenik u teget jakni i sa neizostavnom mornarskom kapom na glavi. Tom našem „kapetanu novog vremena“ preostaje kao utjeha don Kihotovska borba protiv vjetrenjača, ili pak „balada o slanom moru“…

„Šta je dakle vrijeme? Ako me niko ne pita, znam, ali ako to trebam objasniti nekome ko me je pitao, ne znam“, piše Aurelije Augustin na jednome od najpoznatijih i vjerojatno najviše citiranome mjestu njegovih „Ispovijesti“…

.