Velimir Visković: Šest godina da nas je napustila Daša Drndić

250px-Dasa_Drndic

Foto: Wikipedia

“Upravo mi je stigla vijest da je umrla Daša. Znao sam da se već dugo bori s bolešću, da je tjelesno sve slabija. Pa opet, nadao sam se da će dobre vijesti o književnim uspjesima koje upravo doživljavaju njezine prevedene knjige, a ponajviše njezina narav borkinje, koja se nikad ne predaje, pomoći da istraje u borbi s opakom bolešću. Mislio sam: u svojim bolnim nesanicama stegnut će zube, čak možda još nešto napiše.

Iako kritika Dašu Drndić obično prepoznaje kao pisca zaokupljenog temom holokausta, ona je prije svega autorica koji se bavi temom nesnošljivosti, ugroženosti usamljenog pojedinca pred terorom većine, apatridstvom… Crpila je snagu i teme ponajprije iz vlastite biografije, jer i sama se na brutalan način suočavala s nacionalističkom netrpeljivošću, pred kojim je odselila početkom devedesetih iz Beograda, a potom s hrvatskom nesnošljivošću prema došljakinji, koja je sumnjiva već zbog svojeg beogradskoga govora, obiteljske partizanske povijesti, ali i želje da u hrvatskoj kulturnjačkoj bari kao osamljena, klanovski neumrežena žena, izbori sebi mjesto koje joj s obzirom na talent pripada.
Dakako, to osobno iskustvo s nacionalizmima vodilo ju je prema istraživanjima nacizma kao povijesne formacije u kojoj nacionalizam doživljava apoteozu. I tu je napisala vrhunske romane, svjetske relevantnosti.
Valja imati na umu pritom da je Daša spisateljica vrhunskog stila, sposobna da uvjerljivo prenese mračnu atmosferu nasilja, anksioznosti, pervertiranih emocija… I ljudske patnje.
Kritika u Hrvatskoj prihvaćala ju je postupno; pa i čitateljstvo je bila nespremno da se suoči sa neuljepšanom slikom stvarnosti koju joj je Daša Drndić drsko bacala u lice, čak i multikulturna, lijeva Rijeka, koju je odabrala kao utočiste. Književne nagrade koje je svojim romanima zasluživala, uglavnom su je zaobilazile; vječno je ostajala u onom “najužem krugu”, uvažena ali bez počasti i novca koje donose nagrade.
Ipak, interes uglednih svjetskih izdavača i pohvalne recenzije u globalno relevantnim novinama, bitno su utjecale i na promjenu odnosa prema njoj i kod kuće. Nažalost, premalo, prekratko.
Osobno, Daša mi je bila dugogodišnja prijateljica, s kojom sam se ljeti družio u Rovinju, potom na sastancima redakcije Sarajevskih bilježnica, na promocijama, na skupovima u Hrvatskom društvu pisaca, kojega je bila suosnivač.
Daša je bila istinoljubiva, strastvena, borbena, razgovor s njom je nerijetko znao prerasti u prepirku.Ali imala je veliko srce i golem literarni talent. Nedostajat ćeš, Dašo!”
Može biti slika sljedećeg: Jedna osoba i smješkanje
<img class="x16dsc37" role="presentation" src="data:;base64, ” width=”18″ height=”18″ />
<img class="x16dsc37" role="presentation" src="data:;base64, ” width=”18″ height=”18″ />
<img class="x16dsc37" role="presentation" src="data:;base64, ” width=”18″ height=”18″ />
Sve reakcije:

Željko Bubalo, Ksenija Turčić i 107 drugih