Nedjeljno je popodne (01. Maj 2022.), sjedim pred televizorom i na TV ARTE tragam za reprizom koncerta simpatičnog Rolanda Villazona i njegove „Zvijezde koje dolaze“ („Stars of tomorrow“). Ova kod njemaca jako omiljena tv emisija promovira mlade talente – buduće zvijezde klasične muzike.

Umjesto tražene i priželjkivane emisije u istom terminu je nenadano pušten, vjerovali ili ne, koncert Čajkovskog.

Zamislite, u vrijeme nezapamćene hajke na ruske umjetnike i sportiste na francuskoj je televiziji ARTE prikazan koncert Čajkovskog.

Ma ljudi moji je li ovo moguće, što bi rekao neponovljivi Mladen Delić?

Gledam, a ne vjerujem svojim očima, nisu li divni ti naši Francuzi?

Baš fino, ali ko mi je sad ovaj Rolando Villazon – neko će upitati.

Rolando Villazón Mauleón je meksički operni tenor i operni režiser. Sada živi u Francuskoj, a 2007. postao je francuski državljanin. Villazón je objavio nekoliko knjiga, uključujući romane Malabares i Paladas de sombra contra la oscuridad koji su prevedeni na francuski i njemački jezik. Ne znam je li to u ova vremena (kad mnogi govore strane jezike) vrijedno pomena ali evo da kažem da je ovaj umjetnik uz sve svoje talente još pride i poliglot. Svoj tv šou vodi na perfektnom njemačkom jeziku sa simpatičnim švicarskim naglaskom, a tokom emisije vješto barata i drugim stranim jezicima s obzirom da mu gosti dolaze sa svih strana svijeta. Kad mu priče dosade (ponekad i ovome kralju uma i lijepe riječi priče dosade) onda i sam malo zapjeva poput Lucijana Pavarotija…

 

MARKO RAGUŽ Sarajevo, 16. 06. 2024.