“Problem je što hoću da mi je dobro nakon što podvučem crtu” – na tome se mjestu izgovorene riječi susreću s muzikom pogođeno prekidanoj kratkim naletima l’arte dei rumori, umjetnosti šumova. Distorzijama glasova i zvukova izvedbenih instrumenata. A problem nije što i pitanje, Renar nije do pitanja i odgovora, nju muči etički problem što i kako nakon podvlačenja crte, uspostave ne više prijelazne granice. Trenutka svijesti da nešto nije i ne može biti dopušteno. Problem je također značenje biti ženom (po lokalnoj navici: “lepa cura, modno osviještena”), mada sama riječ nigdje se eksplicitno ne spominje već samo sugerira, mada se pravljenje šumova i buke neopravdano smatra pravom ili samovoljom muškarca. Umjetnost šumova u muzici ima relativno kratku, ali bogatu povijest, šumovi nisu u njoj svrha sebi samoj, prije su iskaz svojevrsne “komunikacije kroz nekomunikaciju” na koju se publika s vremenom naučila i nju prihvatila bez negodovanja. Živimo ipak u svijetu gdje trenuci nekomunikacije imaju svoju težinu i gdje komunikacija pa čak i slatko namigujući ne ugađa svakome ni uvijek. Živimo u dovoljno disharmoničnom svijetu. Ljubitelji realizma imali su do sada više od jedne prilike u to se osvjedočiti. A umjetnosti riječi i zvukova prinos su iskosa i neizravno (ne, naravno, kao posve pouzdan lijek) preuspostavlja (valjda nekadašnju) harmoniju svijeta. Zlatno je doba uvijek u prošlosti, ako se dogodi u sadašnjosti onda izostaje svijest o tome, naprosto se uzima zdravo za gotovo.

Granice? One su signali mogućnosti i dopuštanja koje se u nekom trenutku ne daju prekoračiti. Čuje se s vinilnog ili video zapisa nastalog za nastupa u Vintage Industrijal, Renar je toga svjesna te pokazuje rijedak i probran ukus. Svijet je možda hladan, bešćutan i mnogo toga u njemu nelagodno strši, no te nelagode traju dok god uživaju podršku onih koji su ih prinuđeni trpjeti. Napola paralizirano i šutljivo. Kao da valjda to moraju. U pjesmama Sare Renar, posebno onim novijeg datuma, prepoznaje se jedna tendencija. To nije kritika tekuće politike koliko društvena kritika ili, uže rečeno, postupanja i razmišljanja društvenih skupina i pojedinaca. Značenje šumova i značenje problema žene, te se dvije silnice ne stapaju u jednu, naprotiv, one teku jedna uz drugu. Niti to mogu osim u prežitku estetičkog učenja prema kojem umjetnost redom uspijeva harmonizirati promatrane stvari i pojave, okupljati se oko kakvog simbola i duhovnog središta. No Renar se ipak radije utječe onom take as it comes bez lakovjernosti i ishitrene bezbrižnosti.: “ you want your love to last/ oh, you been movin’ much to fast/ go real slow/ you like it more and more”.

Uspoređena s prethodnim verzijama iste pjesme, ova verzija pokazuje da Renar radi na sebi i da ne ide na ziher. Da pjesme dotjeruje, da ih ne samo izglanca, nego i nazubljuje. Tako da škrgut barem ne ostane u tišini. Pa da onda melankolija propuštene prilike padne naprosto u običan zaborav.