INVEKTIVNA BOLEST

Da otkrijem uzroke što svaki događaj doživljavam kao u dizenteriji,

prolili su tintu, veliki propust, u gastroskopsku kanilu

patolozi, i dijagnosticirali su mi invektivnu bolest,

povezan s književnim refluksima, koji se šire iz jednjaka, da oksidiraju moje desni.

Kao cinični pas na ogrlici, osjetim miris nesavjesnosti ili smrad egopatije

Ne mogu tolerirati drugoga na svijetu,  žrtvu ksenofobnog zlostavljanja

Zaboravljam sve oblike fair playa, padam u maglu Berserkera,

ljut poput Zulua prisiljenog trpjeti Afrikanera,

Kažem Romi za Sinte, Sinti za Cigane, Cigane za Rumunje, Rumunje za Rome

Ne bih se čak mogao suzdržati da ne viknem alejhem Šalom Hitleru.

Ako te ne probavim, osjećam se “uh, uh, uh” iznutra kao Leonida u Termopilima,

identificiranje crva, koji su oko mene, s povećanjem vrijednosti mojih eozinofila

Emitiram previše klorovodične kiseline i prestajem dezinhibirati protonsku pumpu

s očajem Mazingera kojeg je bionička žena poslala u prazno,

pljujući, s dalekovidnošću Naja nigricollis, hektolitre cijanida

pred licem svakoga tko je, dosađujući mi, osuđen da lupa glavom o zid.

Da razumijem etos mog života u odsutnosti ataraksije

barbarin koji u horu anti”poezije” susreće građanina,

svi ćete, bez iznimke, biti prisiljeni pridružiti se grupi

u labirintskim meandrima moje invektivne bolesti.