Sonja Krivokapić: Geni i pošteno sportsko natjecanje. Granica uključivosti – odgovor

2024-08-09T215530Z_2019715441_UP1EK891OWGUK_RTRMADP_3_OLYMPICS-2024-BOXING_2024_08_10_06_08_41

Ovaj tekst predstavlja odgovor na članak Tamare Čačev pod naslovom “Geni i pošteno sportsko natjecanje. Granica uključivosti” s portala Ideje.hr.

Lomljenje nosa je samo stvar ferpleja.

Debata oko natjecanja XY osoba sa osobama ženskog spola, bilo da se radi o osobama sa poremećajima u seksualnom razvoju kao što je to vjerovatno slučaj s Imane Khelif ili s normalno razvijem muškarcima u reproduktivnom smislu, traje već ohoho. I s obzirom na to da se većina debata vrti oko sportova kao što su biciklizam, trčanje, plivanje, skateboardanje i slično, bilo da se radi o sportovima na elitnom nivou ili ne, centralni problem je pitanje poštenog sportskog natjecanja, kao što biologinja Tamara Čačev navodi. Međutim, s obzirom na to da se ona u svom članku bavi Imane Khelif i boksom, poštenju treba dodati jedan izuzetno bitan faktor kojeg ona iz nekog razloga kompletno ispušta iz svog članka. Naime, pitanje fizičke sigurnosti i potencijal ozljeđivanja druge strane, kao što smo vidjeli da se upravo to desilo na Olimpijskim igrama. U biciklizmu, trčanju i plivanju toga nema, zbog same prirode tih sportova. Iako je u boksu i ostalim kontakt sportovima pošteno natjecanje također faktor, opasnost ili izostanak opasnosti ozlijeđivanja druge strane kao posljedice nefer biološke prednosti daje sasvim drugačiju perspektivu na cijelu stvar. Zato su kritičari i kritičarke koje autorica navodi, kao što je, na primjer, J.K. Rowling, fokusirani/e upravo na ovaj aspekt sporta, jer je naširoko i nadugačko uslijed ovog skandala dokumentirana ozljeda protivnice Angele Carini. A ako prokopamo malo dublje, naći ćemo na još sportašica koje su fasovale istu sudbinu kao Carini, kao što je boksačica Brianda Tamara, na primjer, koja je 2022. dokumentirala svoje ozlljede nakon meča s Khelif. Tako da, ako već uzimamo potencijal nanošenja ozlijeda i pitanje poštenog natjecanja, od kojih Čačev uzima samo jedan, onda je umjesto primjera Laurel Hubbard, muškarca koji se identificira kao trans i bavi se dizanjem utega, Čačev mogla radije uzeti primjer Fallon Fox, koji je također trans ali se bavi MMA-om. Zašto autorica ispušta ovaj ključan parametar, teško je reći. Ali ako uočimo po članku poškropljene tragove pristajanja na tzv. novu lijevu ideologiju, tragove kao što su upotreba riječi “cis”, determiniranje riječi “muškobanjastost” za ženu kao “apsolutno politički nekorektan termin” i referiranje na muškarce s trans identitetom kao što su Laurel Hubbard u ženskom rodu, premda bi joj kao biologinji trebalo biti jasno da homo sapiensi ne mogu promijeniti spol bez obzira na količine sintetičkih hormona i broja operacija, onda možda postaje malo jasnije ovo ispuštanje spomenutog faktora potencijalnog fizičkog ozljeđivanja zbog posjedovanja biološke prednosti pred suparnicom. Ako se radi o osobi koja je trans ili “interspolna”, na ljevici već dugo vlada ne samo ravnodušnost nego čak i slavljenje fizičkog ozljeđivanja žena. Spomenuti MMA borac Fallon Fox se, na primjer, na Twitteru hvalio da je svojoj suparnici skoro raspolovio lubanju tokom meča. Pick someone your own size vrijedi samo ako si bijeli, heteroseksualni “cis” muškarac, kako ide današnja woke zapadnjačka mantra. Ali neću biti toliki cinik; možda je uvažena biologinja prosto ravnodušna prema fizičkom nasilju nad ženama od strane očigledno jačih suparnika. Isto kao i organizatori Olimpijskih igara, očigledno.
.
Imane Khelif
.
Vjerovatno je da je Imane Khelif osoba s poremećajem u spolnom razvoju ili interspolna osoba. Potonje je termin koji se u medicini više ne koristi, s dobrim razlogom, jer sugerira da postoji treći spol koji ne postoji, dok LGBTIQ+ organizacije komotno koriste taj termin – gdje je tu politička korektnost? Uključivost ili poštenje? Elem, iako poremećaja u seksualnom razvoju ima više desetina, možda se u slučaju Khelif radi o nedostatku 5α-reduktaze. To je poremećaj seksualnog razvoja koji pogađa XY genetske muškarce, što je ono što Khelif je, i kojeg karakterizira, ukratko, iskustvo muškog puberteta u prikladnoj dobi kojem je rezultat tipična muška građa – uski kukovi, široka ramena, tipično muška mišićna masa, nedostatak razvoja dojki ili slab razvoj dojki i ponekad spolno neodređene genitalije. Ono što je znamenito kod takvih osoba u odrasloj dobi je razina testosterona jednaka onoj kod seksualno tipično razvijenih muškaraca. Ovaj poremećaj ima Caster Semenya. Ako isti poremećaj pogađa i Khelif, onda staviti takvu osobu u kontekst kontaktnog sporta sa osobama ženskog spola očigledno rezultira razbijanjem nosa i kompletnom nefer dominacijom. Debate o tome što s osobama koje imaju određene prirodne prednosti pred osobama s kojima se takmiču je legitimna jer su te prednosti na spektru što otežava odlučnu kategorizaciju i isključenje pojedinaca iz određenih sportskih kategorija, ali što se tiče Khelif, mislim da tu nema nikakvih pitanja, da odgovorim na pitanje autorice što s onima koji imaju nekakvu genetsku mutaciju u kontekstu sporta. Ako se radi o osobi koja nije neosjetljiva na androgen, kao što je to slučaj s nedostatkom 5α-reduktaze ali čak i sa sindromom parcijalne ili blage neosjetljivosti na androgen, onda je androgen glavna pokretačka snaga Khelif u ringu, što ne može biti pošteno s obzirom na žene. O opasnosti pri nanošenju ozlijeda da ne govorimo.
.
Lance Armstrong i Michael Phelps
.

Uspoređivati osobe s XY kromosomom koje imaju poremećaj u seksualnom razvoju ali koje najvjerovatnije imaju znatno povišene razine testosterona sa prednostima koje su imali Lance Armstrong i Michael Phelps su neprikladne. Jedno bi bilo da se radi o ženi koja ima povišen testosteron unutar ranga tipičnog za žene, ali ovdje se radi o razinama testosterona u rangu muškaraca, po svemu sudeći. Interesantno je da je autorica uzela za primjer baš Armstronga koji je poznat po doping skandalu, što teško da se može nazvati prirodnom prednošću, pa onda pređimo na Phelpsa. Phelps je doista izuzetno fizički obdaren za plivača – osim što ima manju razinu laktata u krvotoku, što i autorica spominje, Phelps ima i ostale prednosti važne upravo za taj sport – raspon ruku je izuzetno velik, visok je i ima nevjerovatni plućni kapacitet. I premda se može povesti rasprava o tome da li je Phelpsov dobitak na biološkoj lutriji nefer prema drugim plivačima s kojima se takmiči, usporediti Khelif s ovim je tu napravljeno samo zato što se određene prirodne sposobnosti koje neki sportaši imaju uzimaju kao argument za sudjelovanje muškaraca s trans identitetom u sportu protiv žena. Ili “cis” žena, kao što bi uvažena politički nepristrana biologinja rekla. Što je još luđe i od rasprave o Khelif, ako je to moguće.

.

Neće biti nepristranog testiranja genetskih mutacija – bar ne što se tiče pitanja spola
.
Očito nesvjesna institucionalnog utjecaja woke pristupa spolu, rodu i slično, autorica se pita kakvi će biti testovi i rezultati testova urađenih na osobama s genetskim mutacijama i šta će to značiti za sport. Takvih testova neće biti dok se ne promijene pravila. IOC je još 2021. godine izbacio testiranja spola zbog poštovanja uključivosti i premda je Međunarodna boksačka organizacija suspektna na mnogo razina što se tiče i kredibiliteta i vodstva, jednu je stvar njen predsjednik dobro rekao – IOC-evi testovi se svode na pravnu identifikaciju, odnosno spol koji osobi piše na pasošu. Isključivanje Rusije iz Olimpijskih igara zbog rata je možda također razlog odluke IOC-a da ignorira testove spola koje je Međunarodna boksačka organizacija napravila na Imane Khelif, pogotovo kad uzmemo u obzir da je ona u vodstvu Rusije, zbog čega Međunarodnoj boksačkoj organizaciji i zabranjen pristup Olimpijskim igrama u prvom redu. Ali ako je već politika do te mjere umiješana u Olimpijske igre, zašto ne izvršiti vlastite testove kod spornih natjecatelja, ne samo Imane Khelif? Vjerovatno je odgovor isti kao kod pitanja zašto ruskim sportašima i sportašicama uskratiti priliku na najvećem svjetskom događaju u svijetu sporta – tako je odlučeno i tako će biti, prema političkom diktatu.
.
Ovo traje već godinama
.
Institucionalna adaptacija woke “ideologije” nije ništa novo, pogotovo kad se radi o trans pitanjima. Međunarodna plivačka federacija, Međunarodna nogometna federacija, Nacionalna sveučilišna atletska udruga, Svjetska atletska organizacija, Svjetska zdravstvena organizacija, Međunarodni olimpijski odbor, Kanadska olimpijska komisija i tako dalje odobravaju trans i “interspolnim” osobama da sudjeluju u kategoriji koja odgovara njihovom “rodnom identitetu”. Dok ostale zahtijevaju neki oblik supresije testosterona, odnosno estrogensku terapiju u trajanju od otprilike godine dana, druge usvajaju isključivo načelo samoidentifikacije. Kanadska olimpijska komisija, na primjer, dozvoljava muškarcima da se natječu protiv žena samo na osnovu njihove identifikacije kao žena. Da ne govorimo o ostalim institucijama koje nemaju veze sa sportom – BBC, Youtube, Meta, Harvard, Stanford, Nike, Planned Parenthood, Walt Disney i mnogi ostali koji, među ostalim, podržavaju i/ili zagovaraju tranziciju djecu predtinejdžerske i tinejdžerske dobi. Ah da, spomenimo i marginalnu i politički potpuno nevažnu Biden administraciju, koja je američki Title 9., članak koji štiti prava žena na osnovu njihovog spola, izmijenila tako da se on odnosi ne samo na ženski spol nego i na rod, efektivno anulirajući članak dozvoljavanjem bioloških muškaraca da budu tretirani kao žene i da ne spominjemo pomoćnika ministra zdravstva u Biden administraciji Rachel Levine, trans žene, koji strastveno zagovara tranziciju kod maloljetnika.
.
 A kad smo već kod tranzicije maloljetnika…
.
 Autorica kaže da kod takozvanih trans ženskih sportašica, odnosno sportaša koji se identificiraju kao žene, istraživanja još nisu gotova glede njihove nepoštene prednosti u takmičenju sa ženama u sportu i naglašava da će trans žene biti najbolji kandidati u borbi protiv bioloških žena ako su tranziciju prošli prije puberteta. To je svakako točno, jer godina ili dvije godine estrogenske terapije ne mogu anulirati sve prednosti muškog puberteta, kao što su u prosjeku veća mišićna masa, veća snaga gornjeg dijela tijela, veći plućni kapacitet, veći udovi, veće srce, bolja brzina i refleksi i ostalo. Autorica se ne pita je li to etično, unatoč eksponencijalnom rastu takozvanih detransitionera, koji su, najčešće u mladosti, podvrgnuti raznim instancama takozvane tranzicije zbog čega trpe neplodnost, teškoće pri uniniranju ili nemogućnost uriniranja bez pomoći medicinskih alata, vaginalnu atrofiju, nemogućnost dostizanja orgazma, itd. S obzirom na to da tranzicija nije prirodna biološka pojava, jasno je da autorica, samim naglašavanjem da će trans žene biti bliže ženama i time sposobnije za takmičenje ako im se pubertet artificijelno “zakrene” u smjeru ženskog puberteta, barem pasivno dozvoljava ovakav razvoj događaja.
.
 WPATH: Ako će biti testiranja, ono će biti potpuno izvitopereno
.

Ovo se odnosi na testiranja trans osoba i osoba s poremećajem u seksualnom razvoju, naravno. Istraživanje ostalih genetskih mutacija kojima se Čačev veseli će biti moguće, osim ako ih woke neman ne ščepa. Razlog zbog kojeg će prethodna istraživanja biti nemoguća je vrlo jednostavan – WPATH, odnosno World professional association for transgender health. Ona je konačno, uz pomoć organizacije Environmental progress, razotkrivena dokumentom koji, među ostalim, sadrži procurene prepiske s foruma WPATH-a u kojem se razni doktori, endokrinolozi, biolozi, psihijatri, psiholozi i ostali uključeni u tu organizaciju pitaju takva groteskna pitanja da je jasno kako ova organizacija ne može biti autoritet za zdravlje i brigu trans ljudi. Zašto je ta organizacija bitna? Zato što je WPATH samonamenuti svjetski autoritet za ta pitanja i kao takva, kroz svoje “Standards of care”, svim svjetskim institucijama koje su povezane s ovom organizacijom, uključujući medicinske institucije, škole, bolnice, sportske udruge i ostalo, nameće pravila kako postupati s trans osobama. Samo jedno od grotesknih pitanja postavljenih na forumu je treba li dati hormonsku terapiju i operaciju očigledno šizofrenom pacijentu koji to zahtijeva. Interni dokumenti pokazuju da su i sami “stručnjaci” svjesni da djeca ne mogu dati informirani pristanak na takve medicinske zahvate, ali ih oni i dalje provode i daju pravila za provođenje relevantnim organizacijama diljem svijeta. Osim što zagovaraju nedovoljno dugoročnim studijama potkrepljeno liječenje kao što su davanje blokatora puberteta, hormonske terapije i kirurški zahvati, WPATH odbacuje znanstvene standarde poput dugoročnog praćenja i analize ishoda tretmana, usvajajući pritom “potrošački vođenu medicinu” koja se više temelji na zahtjevima pacijenata nego na znanstvenim dokazima, a ne pridržavaju se ni medicinske etike jer eksperimentiraju na ranjivim skupinama, uključujući djecu i teško mentalno bolesne osobe. Da ne govorimo o još mračnijim aspektima ove organizacije koja je nedavno usvojila takozvani “identitet eunuha” (njihov najnoviji Standard of care 8 uključuje taj takozvani identitet i prepouča kastraciju kao medicinski tretman) i njihove povezanosti sa Eunuch archives forumom, što je prva otkrila novinarka Genevieve Gluck u svom Reduxx magazinu, u kojem članovi foruma pišu fetišističke priče o kastraciji koje uključuju seksualne fantazije o prisilnoj kastraciji dječaka i njihovom ubojstvu, uz ostale gadosti. S obzirom na sve ovo i s obzirom na to da se radi o organizaciji koja nije marginalna nego predstavlja globalni autoritet za trans pitanja, možemo li se doista osloniti na kredibilitet njihovih budućih istraživanja, kao i istraživanja od strane organizacija koje primaju direktivu od ove organizacije?

.

Imane Khelif, slični i što dalje
.

Dok se IOC ne izvine povrijeđenim stranama, u prvom redu boksačicama a onda i cijelom svijetu i dok ne primi neki oblik sankcija, ništa drugo neće biti prihvatljivo. Uz ispriku trebamo dobiti kompletan medicinski i sportski izvještaj spornih natjecatelja, kao i psihijatrijsku evaluaciju i davanje ponovne prilike za natjecanje povrijeđenim boksačicama, a pojedini članovi IOC-a, naročito, naravno, njen predsjednik, treba biti udaljen od obnašanja svoje funkcije odmah. U protivnom ćemo na ovim Olimpijskim igrama, po svemu sudeći, imati pobjednike u ženskom sportu koji uopće nisu žene i efektivno nastaviti s uništavanjem ženskog sporta. Da ne ispadnem trans mrziteljica, iako mi je svejedno hoću li dobiti taj epitet, bivši olimpijac i dobitnik zlatne medalje, trans žena, sada zvan Caitlyn a nekada Bruce Jenner, slaže se da “interspolnim” osobama koje imaju znatne muške prednosti kao i trans ženama treba zabraniti natjecanje sa ženama. Kao i druge trans žene kao što su Youtuber Blaire White, Rose of Dawn, kanadski aktivist Jenn Smith i ostali.

sonja krivokapić