U Zagorju bi to rekli svaka hiža ima svoga križa, a naša i kapelicu.

Poznajem previše ljudi teških, nesretnih sudbina kakvima ovo podneblje vjekovima ne oskudjeva.

Najčešće mi ne znamo ništa o njihovim ljudskim dramama.

Fred Matić je dio svoje opisao, ali nesreće su nepriopćive.

Nadasve ne one koje pretiču, kojih je za jedan život previše.

Dostojanstvo Freda Matića i u tome je da nikada nije ogrezao u samosažaljene.

Volio je život unatoč usudu.

I zato je ovakav njegov odlazak logičan, ali nije fer.