Zašto se svjesno marginalizira postojanje Regionalnog štaba Sarajevo, a pompezno slavi dan osnivanja 1. Korpusa armije BiH?

Oni koji malo bolje poznaju zbivanja iz tog perioda sigurno će ovdje prepoznati Alijinu „lukavu strategiju“ na djelu. Mi smo uistinu u prvoj godini rata u Sarajevu imali multi nacionalni Regionalni štab Sarajevo i postrojbe koje su također bile multinacionalne. Alija je u toj i takvoj armiji BiH vidio svog najvećeg neprijatelja, te je korištenjem raznoraznih metoda svoje „lukave strategije“ uspio da je razbije. Osnivanje 1. sarajevskog Korpusa je ujedno i početak osnivanja jednonacionalne (Alijine) armije BiH. Ja je neću nazvati „takozvanom“ kao neki, jer je ona naravno i dalje armija BiH, ali ne više multinacionalna armija. To je ta razlika koja se svjesno zanemaruje, a ona je golema kao Trebević. Sve će vam se samo od sebe kazati ako pogledate sastav komande 1. Sarajevskog Korpusa. U njoj ne samo da nema sarajevskih Srba i Hrvata nego nema niti jednog Sarajlije. Ne umanjujući njihove zasluge (a bilo ih je naravno) nije pretjerano ustvrditi da su to mahom bili nekakvi „vanzemaljci“ koji su poput Dikensovih literalnih junaka upadali kroz dimnjake i čardake i počinjali upravljati sudbinama samih Sarajlija.

Dakle, da je nekome stalo do multinacionalne armije BiH onda bi se trebala promovirati ona armija BiH iz prve godine rata u Sarajevu koja je bila istinski i po sastavu, a i po svom borbenom duhu, multinacionalna.

Tu i takvu multinacionalnu armiju BiH su slomili udruženim snagama Radovan Karadžić, Mate Boban i Alija Izetbegović…

Sad imamo ovo što imamo, pa nije nikakvo čudo što svak slavi „svoje“ heroje…

Nedavno i-mejlom poslah jedno kratko pismo našem federalnom ministru, pa ako vas zanima sadržaj imate kompletno pismo u nastavku:

.

.

Poštovani Nedžade,

“Mi, kao društvo, moramo se okrenuti izgradnji mostova umjesto zidova, jačanju međusobnog povjerenja i suradnje u rješavanju problema. Mir nije samo izbor, već obaveza koju dugujemo budućim generacijama”, rekoste nedavno na ceremoniji otvaranja spomen obilježja generalu Blažu Kraljeviću i njegovi pratiocima.

Toliko o ceremoniji, ne bih se sada upuštao u analize je li vam kao SDP-ovcu tamo bilo mjesto. Kritika je bilo (i bit će ih), no koliko god da kritike budu oštre ova Vaša izjava koju na početku citirah će ih „razmekšati“ i neutralizirati.

Dragi naš Nedžade, evo usudih se da vas upitam kako je moguće da SDP-ovci više cijene generala Blaža Kraljevića nego sarajevskog Valtera, ili da pitanje ovako formuliram: kako je moguće da Valterova familija danas u Sarajevu živi bez ikakvih redovnih mjesečnih primanja ako je sarajevski Valter jedan od važnijih sarajevskih simbola?

Evo uzgred da pomenem Zukana Heleza koji je u svoje vrijeme kao federalni ministar za boračka pitanja jednim potezom olovke skinuo sa spiska više stotona HVO bojovnika (navodno nisu bili „pravi“) i zbog toga mu ni dlaka s glave ne pade, zašto Vi kao federalni ministar ne bi isto tako jednim potezom olovke „staviti na spisak“ barem jednog koji je pravi. Nije valjda da među hrvatima više nema ni jednog „pravog“ osim generala Blaža Kraljevića?

Vi ćete sada možda reći „pa dobro ja bih to rado potpisao ali nemam pismenih dokaza.

Ima dokaza poštovani ministre, ima itekako.

Zar Odluke ratnog predsjedništva BiH o imenovanju ratnih komandanata nisu dovoljno snažan i uvjerljiv dokaz? Prvom takvom Odlukom sa potpisom Alije Izetbegovića je formiran Regionalni štab Sarajevo za čijeg komandanta je postavljen Mustafa Hajrulahović Talijan, a za zamjenika komandanta je imenovan Raguž Zdenko zvani Valter. Kasnije je bilo još Odluka ratnog predsjedništva BiH gdje se pored ostalih pominje i Valter. Dragi Nedžade ako uistinu postoji dobra volja da se ovaj problem riješi do pomenutih Odluka ratnog predsjedništva BiH možete doći za par sekundi, jednim klikom što bi se reklo. One su Vam dostupne u svakom trenu.

Nije li sramota da sarajevski Valter sa svojih 67 godina nema niti onu minimalnu penziju dok se onom „filmskom Valteru otvara muzej u okviru stare željezničke stanice na Bistriku za čije je renoviranje potrošen ogromni novac. Čujem da je naša „troškali“ gradonačelnica platila nekakvu staru lokomotivu cijelih 100.000 KM koja treba da upotpuni jednu scenu iz filma „Valter brani Sarajevo. Naravno ta stara lokomotiva se mora prije toga renovirati što iziskuje dodatni golem novac. „Simboli nemaju cijenu“, veli Benjamina Karić, pa pridoda: „Valter je priča koja traje“.

Neka, baš lijepo i simpatično od naše Benjamine.

Može bit da Vi poštovani ministre i ne znate ko je bio sarajevski Valter proteklog rata?

Pa evo, u prilogu Vam šaljem nedavno objavljeni tekst o Valteru, a bilo ih je niz koji su proteklih godina objavljeni širom regije.

Primite izraze mog dubokog poštovanja.

.

MARKO RAGUŽ Sarajevo, ljeto 2024.