.

Iznenadno, moja će se brza i navalna ruka na tebe spustiti;

Uhvatit ću te za puni i obli zatiljak,

tu osnovu spoznaje i htijenja između duše i duha.

Držat ću te za oslonac tvoje buntovne glave

za stub tvoje svjetlosti.

Pritisnut ću te uza se: što ja želim a ti ne mariš

i što ja želim da ti poželiš.

Stavit ću te skršenu i lijepu pod svoje noge i reći

da te ljubim.

I savijat ću ti vrat tako dugo dok ne shvatiš,

dok me temeljito, potpuno ne shvatiš.

Jer ja sam tvoj Gospodin i Učitelj.

A ti ćeš plakati, grcat ćeš u suzama;

tražit ćeš bljesak slabosti u mom pogledu.

Podići ćeš molećivo svoje savijene ruke

svoje bijele ruke kao okovane

tim tvojim bistrim očima.

Problijedit ćeš, pocrvenjeti,

Smijat ćeš se, pa obgrliti

Rukama moje grube noge.

I voljet ćeš me, voljeti,

jer ja sam tvoj Gospodin i Učitelj.

.

(Božica Jelušić, suradnički prepjev)