U snu mi cvatu višnje i snijeg po cvatu pada,

I stari, svijetloplavi auto, opet vozim.

Sibirskom željeznicom idem do Petrograda,

Pazeći da svoj lijepi kamelhar ne ugrozim.

.

Imati dobar kaput, to u životu je važno,

I cipele također, šalove živahnih boja.

I pokloniti svijetu, hodeći unatražno,

Barem jednu ideju koja je sasvim tvoja.

.

Slušam kako se krune misli, k’o antičke grivne,

Kako me paučina bivših života opliće.

Gdje li je svijet čudesa, boginje one divne,

Čije tragove monah iz ruševina sriče?

.

U običnost kad stupim, kad mi se stopa oklizne,

Ćutim se poput bracere što nema pristaništa.

Pa tražim ono Svjetlo, skriveno iza prizme,

Da smrt u snu izmolim, ako sam vrijedila išta.

,

11. listopada 2024. Flora Green