Zadovoljstvo blaženstva koje pri prvom ubodu vilicom prouzroči kipući ementaler koji štrcne iz kobasice na sve strane (uglavnom i po faci ako taj štrcaj ne dočekaš spreman) riječima je neopisiv.

No nadasve je zanimljiva povijest ovog mesnog proizvoda.

Käsekrainer, kao originalni svježi kobasičarski proizvod pojavio se u austrijskim mesnicama početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ovo „originalni“ moramo uzeti s zadrškom jer se tu zapravo radi o kranjskoj k(l)obasi s dodatkom sira. No Austrijanci su je jednostavno i bez trunka grižnje savjesti anektirali i prozvali je: ”kranjska sa sirom”, prema staroaustrijskoj pokrajini Krainu (Kranj).

Dakle, od narodne kobasice postade austro-ugarski plemenitaš.

I sve bi bili lijepo da Slovenci nisu 2012. odlučili geografski zaštiti kranjsku kobasicu. Istovremeno se Austrijanci zabrinuli da će morati mijenjati ime koje se već uvriježilo. S novim bi imenom pala i popularnost ovog divnog uratka austrijske kobasičarske mašinerije.

Nakon iscrpljujućeg “gurni me-povuci ga” natezanja sud je donio solomonski mudro rješenje: Slovenci smiju svoju kranjsku klobasu uvrstiti u popis geografski zaštićenih jela, dočim Austrijanci smiju zadržati ime Käsekrainer, uvjetovano da je pod tim imenom neće uvoditi u svoj popis nacionalnih jela.

Vuk sit, kobasa cijela.

Spravljanje:

Kada i kako općenito jedemo kobasicu? Uglavnom kad smo jako gladni i što je brže moguće! No upravo to je zločin. Usudio bih se reći kobasicocid. Käsekrainer zahtjeva poseban tretman kako bi njen okus došao do punog izražaja.

Kao prvo nećemo je stavljati odmah na roštilj ili tavu nego ćemo je prvo kuhati desetak minuta. I to ne tako da voda vrije ko luda nego maksimalno na 80 stupnjeva (idealno 70 stupnjeva). To je ujedno i pravilo za kuhanje svih kobasica: voda nikad ne smije ključati!

Nakon kuhanja dolazi postupak koji se naziva “utiskivanje”. Pri tom postupku ćemo ubadati nabreklu kobasicu specijalnim šiljcima kako bi sir eruptirao na površinu.

U narednoj fazi kobasica odlazi u tavu. Može i na roštilj no onda nećete potpuno moći uživati u razlogu ubadanja. Peče se u tavi s malo ulja i povremenim premazivanjem. U jednom trenutku će se nadolazeći sir zapeći na površini i tu je kraj priči i početak uživanju. Dakle smjerokaz je tu, trk u Austriju po Käsekrainer!

Konzumira se s kruhom i običnim estragon senfom. Osim mješavine svinjskog i goveđeg mesa sa začinima, Käsekrainer mora sadržati najmanje 20% ementalera. Poznate su i kobasice u kojima je svinjsko meso zamjenjeno nekim drugim, tako da sve vjere i nacije bratski mogu uživati.

Zadovoljstvo ima i svoju cijenu: par Käsekrainera iz jedne od najboljih austrijskih zanatskih kobasičarnica košta ponosnih 5,35 eura. Naravno, u samoposluživanjima je cijena niža. Ručni rad se u Austriji još uvijek cijeni i plaća.

Pogledom na prvu fotki bit će vam potpuno jasno zašto se u slengu naziva “eitrige”, tj. gnojna!