U povodu 130-obljetnice rođenja ROBERTA FROSTA, pjesnika koji mi je darovao povjerenje u rimu, vezani stih, eleganciju forme i vječni život lijepih pjesničkih slika. Jedan citat i jedan moj prepjev, nadam se na razini njegove majstorije.

“Teška i zbrkana pozadina baca sjenu s mjesta gdje stojimo u crnom i dubokom kaosu; a nasuprot te pozadine stoji svaki maleni znak reda i sabranosti koji je načinio čovjek”.

.

.

Zelen je prvo prirode zlato,

i najteže se čuva zato.

Cvijetom se prvi list doima;

al’ jedva sat tu nježnost ima.

Sve lišće potom se zemlji vraća.

Tako Raj tone do gorka plača,

i zoru k danu vuče klatno.

Ne održi se ništa zlatno.

.