Vidim Primorac i Plenković ridaju nad odrom Ki bi da bi poučka, autentične ostavštine našeg pokojnog vrhovnika Franje Tuđmana, koji je njime odgovorio na pitanje stranih novinara na jednim izborima o tome što će biti ako pobjedi opozicija. Aktualni dvojca pokopavanjem ki bi da bija ostao je bez kormilara, o čemu svjedoči izborni rezultat u vascijeloj Hrvatskoj. Nema više prostora za izlike tipa ”što bi bilo kad bi bilo” jer umjesto kondicionalne uvjetovanosti jasno je i najbedastijem Hrvatu da sada više nisu ono kaj su bili. U lošem su špurijusu.

Demagozi i agitatori i dalje budu, ki bi da bi, puhali u bijedne spinove frulica (ne fanfara), jadno opravdavali ne čestitanje starom novom predsjedniku na najvećoj izbornoj pobjedi u modernoj Hrvatskoj povijesti, svjesno zatvarajući oči da su izborni rezultati ujedno plebiscitarno negodovanje građana na stil, način i sadržaj hadezeove državne politike. Naravno, treba primijetiti da je i minus inteligentni izbor isticanja Primorca za predsjedničkog kandidata ne samo bio promašen, već je do jaja razotkrio svu hipokriziju vladajuće svijesti i njezinih plitkih štoseva.

Sada bi bila prilika da se oporba već na prvom zasjedanju Sabora založi za povećanje predsjedničkih ovlasti, budući da je, bez ikakvog ki bi dabija, predsjednik jedina relevantna institucija koja se u stanju kritički suprotstaviti samovolji uskog HDZ-ova partijskog čelništva (čak ako računamo i one ministre i dužnosnike koji su po zatvorima, u kaznenim postupcima ili na tjeralicama. Povećanje predsjedničkih ovlasti važno je i zbog plitica s porcijama. Naime, javna je tajna da dobro plaćeni dužnosnici s plaćama u tisućama eura naših najvećih institucija zainteresirano traže one aluminijske posudice koje je nekad radnička klasa slagala u tri četiri puta jedne na druge. U njima iz subvencioniranih restorana u Saboru i drugdje, gdje su obroci od juhe, salate i glavnog jela i deserta tek par eura, nose hranu doma. Čim se ujutro pojave, naruče za cijelu obitelj i rodbinu, a onda vide hoće li uopće kaj delati ili ne budu nikaj delali.

Nije dakle čudo da je ki bi da bi poučak prestao biti važan, kad je takva slika naše političke elite, ugojene na račun naroda pri budžetskoj kopanji. Neukusno su masno i masovno pretili, i oni i njihovi. A ni predsjedniku ne bi loše došlo da, shodno drugarskoj kritici, stegne remen. Barem ukusa radi.

Marijan Grakalić