Čitam tu neki prikaz o uspješnim pjesničkim zbirkama MLADIH autorica iz regije, meni uglavnom nepoznatih. Zapinje mi oko za jednu koju poznajem, no kako je ona na pragu 50-te, nešto me zbunjuje, po čemu je to mlada autorica? Po kojemu kriteriju, premda se literarni kriteriji kod nas prilagođavaju i savijaju doslovce kako kome odgovara, a također i kriteriji ulaska u antologije, članstva u cehovskim udrugama, u selekcije za inozemna gostovnja i tako redom.

Ta “produžena mladost” veselo domahuje starosti, skuplja bodove za napredovanja razna, stipendije, stimulacije i koještarije, no ostaje pitanje književne produkcije i bibliografije, ostavljeno valjda za imaginarnu “zrelu dob”. Čini mi se da sam osobno nešto promašila, ili se vrijeme u moje doba drugačije računalo, kad sam prvu zbirku objavila sa 23 godine, a u 50-toj sam ih imala 24, da ne navodim pojedinačne naslove. Jesam li, dakle, bila fenomen, a da to uopće nisam znala? Mlada pjesnikinja s 24 knjige i oko 700 bibliografskih jedinica uokolo, na raznim mjestima!

Bogme, naraslo mi je samopoštovanje, premda ne i vjera u književne prosuditelje, uz naklon onima koji su o mom pjesništvu tada pisali: Tenžera, Ladan ,Maroević, Pejaković, Pavičić, Slaviček, Matutinović, Bošnjak, Fišer , Brešić i dr. Bi li se njima “omakla” takva aproksimacija oko mladosti, samo da bih ja ušla u nekakve izbore i izloge, aranžirane po nejasnom kriteriju? Čisto sumnjam. “Mnogo buke ni zbog čega”, a premalo dobre poezije, koju će netko zaista čitati, pamtiti, recitirati, poistovjetiti se, utješiti, oduševiti , nakloniti. Dosadno mi je to do Boga i još malo dalje, pa sam jednostavno odlučila ne čitati, ne gubiti vrijeme na beznadane stvari.

Još sam se, zaključno, opet sjetila Frosta, koji bi svojim studentima na ispitu iz književnosti znao reći: “Iznenadite me!”, ne postavivši ni jedno konkretno pitanje. Strašno mi je žao što ne znam rezultat njegovih pokušaja i poticaja, no jedno pouzdano znam: Ovdje ne bi doživio nikakva iznenađenja ni presenačenja, jer dosada, sterilnost i suhoparnost su jedno, nadahnuće, svježina i vještina drugo, a što od toga pripada mladosti , što pak starosti, to će čitatelji jednom zaključiti sami. Za kritičare ne vjerujem da će ikada.