
Presudno pitanje o kojem se EU i US razgovaraju kao gluhi i nijemi jest pitanje (pravednog) mira.
Što je to?
Je li to povratak okupiranog ukrajinskog ozemlja u ustavno-pravni poredak Ukrajine? Rusi kažu da područja koja su postala subjekt Ruske Federacije ne mogu postati predmet pregovora jer su upisana u ruski ustav.
Dakle, pravedan je mir na takav način nemoguć, jer je Rusiju nemoguće u ovom ratu poraziti, a bez vojnog poraza Rusije Krim i ini okupirani dijelovi Ukrajine neće biti vraćeni dragovoljno.
Što preostaje?
Trump kaže samo mir. Zaboravite gubitke, gubite ljude i zemlju, i rat mora prestati odmah.
Vidim da Brane Vidmarović razmislja na istom tragu:
“Ne kužim čemu se toliko političari pozivaju na 2. sv. i Domovinski rat. RatovI i konflikti druge polovice XX. i trenutnog XXI. st. najčešće su završeni pregovorima i posredovanjem, te zamrzavanjem, statusom quo bez jasnog pobjednika. Totalna, “čista” pobjeda je izuzetak.
Isto tako, kada se govori o “pravednom” miru, “I don’t think it means what you think it means” (the Princess Bride). Jer podrazumijeva se očito poraz, odnosno povlačenje Rusije i oslobođenje svega okupiranog.
Ali Originalna Teorija pravednog mira Johna Paula Lederacha naglašava pomirenje, pravdu i održivi mir kroz pregovore i diplomaciju. Prioritet je rješavanje nepravdi i popravljanje odnosa između neprijatelja. Nastoje se izgraditi institucije i sustavi koji promiču pravednost i sigurnost za sve strane. Izbjegava se “pobjednik uzima sve” pristup koji često potiče cikluse osvete i buduće ratove. Promiču se diplomatska rješenja čak iu slučajevima kada je jedna strana vojno slabija.
Just Peace uzima u obzir obadvije strane bez obzira na to tko je slabiji a tko jači jer gleda širu dugoročnu sliku. Pravedni mir je daleko teži put od onoga što se prodaje pod istim nazivom.“
Je li moguć “trajan, pravedan i održiv mir koji počiva na suverenosti Ukrajine i temeljnim načelima međunarodnog prava.”, kako to definira premijer Plenković?
To bih stajalište nazvao idealističkim. Bilo bi dobro i pravedno kad bi takav mir bio moguć, ali Rusiji ne pada na kraj pameti ono što se tu podrazimijeva.
Trumpova pozicija jest cinična jer je prema Ukrajini dvostruko nepravedna – ignorira činjenicu da je Ukrajina napadnuta, kao i činjenicu da je napadnuta i stoga jer je poželjela ući u NATO – ali, realistična je. Trump želi mir i želi ga odmah, možda stoga jer će Gaza buknuti svakoga trena (odatle zabrana protesta), i za potrebe američke publike, kako bi dobio što je dobio: ankete pokazuju drastičan pad podrške Ukrajini, uprizorio je The Battle in the Oval.
Rusija odgovara na tu Trumpovu realističnu ponudu jer joj – odgovara.
I tu sad možemo do u beskraj nastaviti ovaj izvod, te EU, te Europa, te nesloga, te disfunkcionalnost, te Rusi mogu krenuti na zapad i sve tako – ali, za početak odgovorimo sebi na pitanje: kakav je mir uopće moguć? Je li moguć mir a da nije pravedan? Je li pravedan mir nemoguć? Što je uopće zbiljski moguće u Ukrajini?
Ja mislim da će sve skončati ovako: nekakav mir će se postići, a Europljani će hodati pognute glave.
A onda dolazi Ferragosto.