Ana Nikvul: U četiri oka

u četiri oka
.
ovo je priča o puslicama iz balkanske
karo kačketu i dve i pola s lukom
priča o ostacima nečijih semenki u ustima
i još uvek važećoj odluci
da sve treba da ostane u nama
i kad se završi da se nije završilo
nikad
magla je danas ofucana i prazna
ne skriva ujede po vratu i prsima
i pravi se blesava kad treba da čuva tajne
popeti se uz balkansku pravo je umeće
a pročitati moje knjige je još teže
kaže
bodu po snovima i ostacima jeftinih života
rekao bi naivan i neznalica
proćerdanih
i još kaže
ne mogu da verujem da me još uvek radiš
toliko da ne mogu da otvorim korice
kao da će nekakav ljuti zmaj otuda da izleti
i počne da bljuje vatru na mene rosuljom raskvašenim
ili ne daj bože zgrabi me i ponovo me natera
da napravim istu grešku
otćutim te pred bogom
kažem
ne mogu da verujem da si još uvek pile u srcu
hajde ne zajebavaj
otvori ih
nema tebe tamo
ne brini
a da ti kažem
nema ni mene