Piše: Suzana Matić

Svako jutro na putu do butige ugledam bar jednu jahtu koja ponosno nosi nikad upotrijebljenu inacicu mog imena. Ja se nisam potpisivala sa Suzy ni u predpubertetu… razmisljam, pa di cu sad… u jeku istog. Svog, ali i dice mi. Recimo… jucer je po jedno od moje posvojene ljetnje dosla mala iz mista. S pundjom na glavi i kosarkaskom loptom pod rukom. Mali se prvo prepa, ali onda su nestali na dvi ure. “I kakva je Lucija? Jel pametna?”, pitam ga posli. Ono klasicno – “Jel lipa?”, to naravno ne pitam. Prvo: klasicno je prelijepa. Imam i ja oci. Drugo: povremeno se i na moru igram odgoja. Odgovara: “Pojmanemam. Kako to mogu znat’?” Smijem se jos i sada… na svom putu po mlijeko, za dicu koja su sve manje “od mlika.” Vidim je – “Suzy”. S visokim jarbolima ovaj put. Visoki tamni neznanac kojeg sam jucer uspjesno pokazala u pantomimi… u manje od tri minute, mahne mi. Kaze “Hey” na engleskom. Odmahnem mu s “Hej” na hrvatskom. Razumijemo se on i ja. U butigi zato ne razumin nista. Ka i uvik, vrtin glavon i cudin se cijeni luka kad ga se jednom prevede u otocku kapulu. Kasnije, dok je s tek nesto jako nategnutih suza gulim na svojoj terasi, a ljuske padaju po djecjim ispisanim papirima, vidim da su me dica u predpubertety… koja me zele isprepadati sa “Srest ces visokog tamnog neznanca”, (ali me ipak ne poznaju dovoljno, pa eto – fale) i ne daju se impresionirati od u srcu ljeta, “milo za drago” zadanih “Orkanskih visoca”… vidim da su me ona nocas pisala s “y” na iscrtanim zemljovidima svoje nove igre, koju smisljaju vec danima, zivotno jos uvijek potpuno liseni znacenja – fjake. Ta ce nas igra, uvjeravaju me, uciniti bogatima, a sve jahte u nasoj marini smijesnima. A o kapuli valja da ne govorimo. Ipak, ja govorim bas o njoj, pa dok eto standardno vrtim neki svoj film u glavi… koji nitko ziv ne bi ni preveo, ni pogodio, niti objasnio u tri zivota, a kamoli u tri minute, i dok tako nategnuto placem – ni suzna, ni Suzana, vec ipak Suzy… nad tom kapulom nad cijom sam cijenom jos maloprije vrtila glavom, u glavi – kapituliram. Kazem si – racunaj neprocjenjivo. Plus visoki yarbol.