Bršljan, oleandar, lišće johe.
Oblak je jastuk od perja natresan.
Hrđa prstom šara u sjaju epohe.
Samo pod pjenom ne narasta plijesan.

Skrivena šarka iz grma poskoči.
Korijenje veže biljke, trave, ljude.
Gdje god da pođem, vesele se oči:
Kula nad Ljubuškim, osunčane Grude.

Još iskra kresne, gdje kamen udara,
Premda već davno minu žarko podne.
Pepeo pamti plaminjanje žara,
U Mogorjelu mogranj: grane rodne.

Masline usred polja pokošenog.
Zlatast se odsjaj ulijeva u bocu.
Posve je mirno srce ostavljenog,
Dok pamti Sunce sastanak u Stocu.

Kišnica se srebri na dnu lokve.
Okupaj me u svetosti, tišino!
U Počitelju kušam medne smokve,
A u Mostaru pijem crno vino!

(17.kolovoza 2014.)