RIMSKE TERME

(ruševine)Cvijet ponikao iz vlage, krhka traheja,
Srkanje snažno i žudnja za životom.
Sunce je moja radost i panaceja:
Kamenje staro pozlati mladom ljepotom.

Sumporne pare ližu podnožje kipa.
Uvijek se ista ptica spušta na granu.
Ovdje u tihoj spregi traju hrast, bor i lipa,
A divljim medom stablo zatvori ranu.

Duh titra poput žive, tražeći sličnost.
Od ponovljene sumnje srce postaje tvrđe.
Ali ure pod vodom nude mi nepomičnost;
Vrijeme nagriza zupčanik zubalom hrđe.

Kad se lisice gladne na plijen obruše,
Gavranu častohlepnom ispada sir iz kljuna.
U ruševine svoje sići ću mirne duše,
I naklon tebi, Minervo mudrosti puna.

(Varaždinske Toplice, 21. siječnja 2015., Flora Green)