Nije ovdje pitanje je li Njemačka „strana u sukobu“, nego postoji li uopće Njemačka država kraj ovakvog kancelara?

Do nas stižu apokaliptične slike zemljotresom razorenih gradova. Snježne oluje sa eksremno niskim temperaturama, poplave, suše i nepodnošljive tropske vrućine ljeti. Epidemije i ratovi…

Kancelar Scholz nas uvjerava kako je „rat najbrži put do mira“ a evo sada do nas dopiru i vijesti kako je ovaj ratoborni strateg dao odobrenje da se njemačkim oružjem mogu gađati ciljevi unutar ruske teritorije.

Dakle, svakom je jasno da Nijemci tamo uveliko ratuju, samo „tupavim“ Rusima kao eto nije.

Gospodine Scholz, a šta ako Nijemci ipak ukapiraju „o čem se radi“ pa ti umjesto pozdrava jednu „debeljuškastu“ upute na Potsdamer plac u Berlinu?

Dragi Olaf, Hitler je svojevremeno u tom kvartu imao bunker, možda ne bi bilo loše da se raspitaš u kakvom je stanju. Možda zatreba, ko zna šta će život donijeti…

.

„NAŠA PLANETA GORI“ – UPOZORAVA SEKRETAR UN-a ANTONIO GUTTERES

.

„Naša planeta gori, potrebna nam je sveobuhvatna akcija. Nemojte da imamo iluzija. Nalazimo se na nemirnom moru. Zima globalnog nezadovoljstva je na pomolu. Brod na kome svi plovimo polako tone. Jedino nas „čudo na moru“ može spasiti.

Naša planeta gori.

Ljudi stradaju, a najviše pate siromašni. Povelja Ujedinjenih nacija i ideali koje ona predstavlja su u opasnosti. Mi imamo dužnost da djelujemo. A ipak smo zaglavljeni u kolosalnoj globalnoj disfunkciji. Međunarodna zajednica u ovom trenutku nije spremna ili voljna da se uhvati u koštac s izazovima koji potkopavaju Vijeće sigurnosti UN-a, povjerenje i vjeru ljudi u demokratske institucije. Ne možemo nastaviti ovako“, rekao je Guterres.

.

„IMA LI OVOME KRAJA“?

.

„3. Svjetski rat bi mogao otpočeti i prije predsjedničkih izbora u Americi“, izjavio je unazad par tjedana Donald Tramp.

Očigledno je bio dobro informiran jer ubrzo nakon pomenute njegove izjave kreće ruska ofanziva u Harkovskoj regiji, pa se onda desi atentat na Roberta Fica, te nas evo sustigoše dramatične vijesti o pogibiji iranskog Predsjednika prilikom pada helikoptera.

Sad više nema nikakve dileme: 3. svjetski rat je počeo.

Za očekivati je da će sada ubrzanom dinamikom do nas stizati sve strašnije vijesti. Ne treba gajiti iluzije da će Evropa biti pošteđena od iznenadnih raketnih napada, uostalom htjeli mi to priznati ili ne Evropa je još od početka Ukrajinskog rata strana u sukobu. Nakon pada iranskog helikoptera je svaki scenario moguć pa i obrušavanje putničkog aviona na prepun nogometni stadion. Nije li nam se nešto slično već dešavalo, zar smo već zaboravili Njujork? Sada se mora ponovo vrlo ozbiljno kalkulirati sa repriziranjem ovakvih napada. Slučajno ili ne, odmah nakon iranske tragedije kraj Zagreba je pao jedan manji avion, a tih je dana registriran i jedan (neuspjeli) pokušaj upada u pilotsku kabinu na letu putničkog aviona za Split. Svi ovi događaji bi itekako mogli imati veze sa padom iranskog helikoptera koji će po svoj prilici u knjigama povijesti biti upisan kao početak 3. Svjetskog rata.

Vrijedna je pomena još jedna znakovita i zagonetna izjava Donalda Trampa koji onomad kaza:

„Ako ponovo postanem Predsjednik ohrabrit ću Rusiju da napadne jednu NATO članicu, jer ne izdvaja iz svog bodžeta koliko treba“…

Po meni je sve kristalno jasno, ovu izjavu nema potrebe dodatno pojašnjavati.

.

EMMANUEL MACRON: „EVROPA JE RANJIVA I MOŽE UMRIJETI“

.

„Moramo biti lucidni i priznati da je naša Evropa „smrtna“. Ranjiva je i može umrijeti. Sve ovisi o izborima koje napravimo, a te izbore traba napraviti sada“, rekao je nedavno E. Makron u svom povijesnom govoru održanom na Sorbona sveučilištu. „Evropa mora hitno reagirati ako želi preživjeti u Svijetu koji se mijenja“, poručuje francuski Predsjednik.

Andrej Duda, predsjednik Poljske se nadovezuje sa svojom pričom: „Zemlje članice „NATO“ alijanse trebaju ubuduće uplaćivat 3%, umjesto dosadašnjih 2% iz svojih budžeta.

„Vrti repićem“ gospodin Duda i umiljava se amerikancima. Nije ovo bilo baš obično dodvoravanje, nego itekako znakovito jer je izgovoreno neposredno pred putovanje poljskog Predsjednika u Vašington.

Budimo otvoreni, pa kažimo istinu:

„NATO“ je papirnati tigar kojeg se više niko ne plaši. Ta struktura je američki instrument za reketiranje članica ovog saveza i u tome se krije smisao njenog postojanja.

Kako im to uspijeva?

.

SLUGANSTVO JE DNO NAJDUBLJEG PONORA

.

Okovali su i porobili cijeli Svijet, samo sada umjesto nekadašnjih lanaca koriste čipove.

Nije li sumanut potez njemačkog kancelara Olafa Šolca koji je pristao da plati skoro 10 milijardi EVRA kako bi Amerikanci „velikodušno“ otvorili tvornicu čipova na teritriji Njemačke? Dakle, vlasti u Berlinu „keširaju“ ogroman novac kako bi (sve okrutniji) okupatori proizvodili moderne okove za nekoliko budućih generacija Nijemaca.

Sluganstvo – to je dno ponora, nema ništa gore i strašnije od toga. Biti sluga puno je gore nego biti rob. Rob je neko ko je zbog nesretnog spleta okolnosti izgubio slobodu, dok sluga uopće nema svijest o slobodi, pa je stoga kao takav i ne zaslužuje…

.

ČEKANJE UMJESTO NADE I UTJEHE

.

„Zaraziti nekog čekanjem, to je najsigurniji način vladanja nad njim, to znači učiniti ga nepokretnim i bezopasnim potpuno i zauvjek, i ta obmana čekanja tvrđa je od svakog zatvora i jača od najjačih bukagija, jer se, sa mnogo sreće i vještine, iz zatvora može pobjeći i okova se može čovjek osloboditi, ali te obmane – nikad ni dovijeka. I tako, prihvativši prećutno uvjete života koje vam vaš neprijatelj postavlja, živite kako on hoće; Upravo, i ne živite nego strpljivo čekate, sve dok se sav vaš život, zajedno sa svim onim što ste očekivali, ne pretvori u strpljenje i beskrajno čekanje, što znači da ste prihvatili rajinski način života, a to je isto što i put dobrovoljne propasti za sebe i svoje potomstvo. Da ne bi morali da vas sami ubijaju, zarazili su vas tim čekanjem koje vas održava u životu i polagano ubija. Uvenućete i nestati kao što su uvenuli i nestali toliki preci i narodi u Osmanskom Carstvu, pre vas na isti ili sličan način. Nisu ni primjetili da su sa puta istinskog života neosjetno prebačeni na mrtvi kolosjek čekanja bez kraja i cilja. Ne osjećaju to svoje čekanje kao teret ni kao poniženje, jer su se i sami pretvorili u čekanje. Sve što jeste i što znate, umijete i možete, stavljeno je u službu toga čekanja bez kraja i bez ikakvog izgleda na ostvarenje. Jednima vijek prođe u mučnom i uzaludnom čekanju, a drugi dobiju i bez najmanjeg čekanja sve što žele i čemu se nadaju“, zapisao je Ivo Andrić u svom znamenitom eseju „O čekanju“.

.

MARKO RAGUŽ Sarajevo, 01. 06. 2024.