Ne znam iz kojeg je razloga pizzerija “Da Michele” najpoznatija pizzerija na svijetu. Što je to u njoj što magično privlači narod? Osim loših higijenskih prilika i hrpe krepanih muha koje tamo vidjeh, mene oduševila nije.

I dok mnogi misle da je u “Da Michele” začetak moderne pizzologije, to zapravo uopće nije točno. Pizzerija “Brandi” (također u Napulju) mjesto je gdje je 1889. Raffaele Esposito porodio svoju prvu pizzu Margheritu. Kakvog je bila okusa ne znamo, jer Napulj u to vrijeme nije imao Butkovića, da nam svojim putrasto-gumasto-palačinkasto-leopardastim pizza-riječnikom opiše istu, no u svakom slučaju znamo da je bila tricolore.

Jugo-hrvatsko-zagrebačka pizzologija ima nekoliko faza: od samih prvih pizza u pokušaju u “4. lovcu” u Dežmanovom, preko evolucije osamdesetih kad su pizzerije počele nicati ko gljive nakon kiše, npr. “Astro”, “Purger”, “Šestine” kad je pizza dosegla nevjerojatnu popularnost. Nakon uzlaza dolazi stagnacija i tržište treba nešto novo. Novo se pojavilo u obliku “Karijole” koja uleti s pizzom rimskoga stila.

Nakon “Karijole” opet zastoj do pred desetak godina kad se u Zagrebu pojavljuje pizza napuljskog tipa u pizzerija “O’Hara”. Zanimljivo je da je tamo u početku rađena isključivo pizza rimskoga tipa koja je bila najbolja pizza koju sam do tada u životu pojeo.

No Vanjak je imao dobar poslovni nos i uveo je pizzu napuljskog stila s nabildanim rubom. Doduše, to je bila više canotto stil nego napuljski, jer su rubovi počeli bit sve viši i deblji. Zašto i kako je “O’Hara” završila, znamo.

Istovremeno počinje i nevjerojatna faza filozofiranja oko pizza. Brašno, peć, kvasci-prasci, kamen u peći, hidracije, fermentacije (tople i hladne), levitacije i ostale masturbacije činile su mi se neosvojivi poput grada Sinja za Osmanlije.

Tečajevi, edukacije, prvenstva, diplome i cerifikati uspjeli su me potpuno udaljiti od ideje.

Meni se sve skupa činili kompliciranije nego Le-Fort-I operacija u maksilofacijalnoj kirurgiji.

Danas sam zaključio da se zapravo od “kurca radi kapelica”, kako se to slikovito kaže.

Sa skromnim znanjem, bez ijednog tečaja, u svojoj staroj kućnoj pećnici ispekao sam svoju prvu pizzu.

( “Pizza bianco”, samo s lardom, mozzarellom, češnjakom i maslinovim uljem da ne bi uništio previše sastojaka.)

Prosudite sami uspješnost eksperimenta.